Svjedočanstva

IZ KNJIGE 'EVO TI MAJKE'

MICHAEL LIGHTNER Ono što se meni i prijatelju dogodilo u spilji u Širokom Brijegu, obilježilo nas je zauvijek Nevjerojatno iskustvo dvojice američkih svećenika koji su kao laici posjetili Međugorje…

MICHAEL LIGHTNER Ono što se meni i prijatelju dogodilo u spilji u Širokom Brijegu, obilježilo nas je zauvijek

Foto: Shutterstock


 

Otišao sam u kratki obilazak Širokog Brijega sa svojim prijateljem Rickom Wendellom, koji je kasnije postao svećenik. Zajedno smo šetali uz desnu stranu samostana i naišli na neoznačenu kamenu spilju. Spuštajući se niz nekoliko kamenih stuba, sasvim me je preplavio osjećaj tuge i boli. Ponukani na molitvu, Rick i ja kleknuli smo unutar crnila špilje i izmolili žalosna otajstva Krunice. Ondje smo obojica imali istu, zapanjujuću viziju, a da tada to nismo znali. Moje je srce odjednom počelo prestravljeno lupati. Ja više nisam bio ja, nego franjevački sjemeništarac odjeven u smeđi habit. Vojnici su uperili puške u mene, a ja sam se tresao od straha. U tom sam trenutku zaista mislio da ću zajedno s Rickom umrijeti u toj spilji. U viziji sam bio upucan paljbom iz automatskog oružja, uhvaćen za gležnjeve, odvučen i bačen na hrpu svoje franjevačke braće u toj špilji. Potom sam zaliven benzinom i zapaljen, uz zvukove podrugljiva smijeha vojnikā.

Potom su vojnici franjevcima naredili da skinu svoje smeđe habite. No oni su odbili. Jedan je ljutiti kadet skinuo raspelo sa zida, bacio im ga pred noge i rekao…

Tek smo poslije Rick i ja saznali za priču koja slijedi: 7. veljače 1945., za vrijeme Drugoga svjetskog rata, u samostan u Širokom Brijegu došli su komunistički vojnici i tridesetorici franjevačkih sjemeništaraca i svećenika, koji su tada ondje živjeli, rekli: „Bog je mrtav. Boga nema, Pape nema, Crkve nema, vi više niste potrebni. Izađite u svijet i idite raditi.“ (Unatoč tomu što je većina franjevaca poučavala u obližnjoj školi, a neki su od njih bili priznati profesori i autori.) Potom su vojnici franjevcima naredili da skinu svoje smeđe habite. No oni su odbili. Jedan je ljutiti kadet skinuo raspelo sa zida, bacio im ga pred noge i rekao: „Ovo vam je posljednja šansa. Sada možete izabrati – ili život ili smrt.“ Jedan po jedan, svi su franjevci kleknuli, prigrlili Isusa na raspelu i rekli: „Ti si moj Bog i moje sve.“ A onda su sva tridesetorica, od kojih su šestorica bili dvadesetogodišnjaci, otišla u smrt uz pjesmu; neki su pjevali „Salve Regina“, a neki litanije Naše Gospe, i svi su blagoslivljali svoje krvnike, opraštajući im. A onda su ih vojnici ubili i zapalili u spilji.

No dok smo imali viziju, Rick i ja ništa nismo znali o tome. Potreseni i zbunjeni događajem, požurili smo do svećenika koji nas je blagoslovio, i crnilo spilje polio blagoslovljenom vodom i posuo blagoslovljenom solju. Odmah sam se ulovio za svoj smeđi škapular i zahvalio Mariji za njezinu zaštitu i ljubav, koju više nisam uzimao zdravo za gotovo. Ta užasna vizija uvijek je ostala uz mene uz snažan dojam da nekima ljudski život nimalo nije važan.

Iz knjige „Evo ti Majke“. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh