Kršćanska amaterska poezija

MARINA

NA PETROVDAN Dječje srce obnovi nam, Bože ...da te opet vidimo i čujemo kao ono kad smo djeca bili

Je li vam bilo vruće tada…
…na Petrovdan… dok ste išli uz polje, između vinograda, mrginjima… na Misu u staro groblje… ne znam… pek’o je zvizdan jače nego danas…
…vi bi oblačili misne haljine… a mi… mi smo bili sretna dica… na Misi… u starom groblju… na Petrovdan…
…sjećam se… onog starog hrasta… uz kapelicu sanduka kao podsjetnika na vrijeme kad su svi u njemu doneseni… na rukama…
U dječjoj mašti su to bili snažni ljudi…
…neki davni naši…
…klekli bi strahopoštovanjem na zemlju prekrivenu mahovinom… dok se miris tamjana širio nježno, među nama… i grlio nas… kao mama… uvijek brižno…
Bilo je vruće… al nekako… bilo je i više hlada… i osmijeha…
Je li bilo i vama vruće, ne znam… niste se tužili… peklo je sunce i vas al’ ste se poslije Mise družili… sjećam se…
Rane breskve bi jeli
Kako su bile samo slasne i meke
Ostao je sada samo stari hrast… bez fasade… naboran i star… i sjećanja…
…rad… trud… žuljave ruke… znojava čela… škrta gnjila i crvenica… vode za dlan…
…a na Petrovdan… i sada zaigra srce od topline, od uspomena, svježe ispečenog kruva… materinih ruka…
Ispletenog vijenca od bršljana… crvenih ruža od papira… bezbrižnih dječjih koraka…
…i sada stoji kapela na brežuljku iznad grada… mala je i fina onako obnovljena al’ nedostaje… još nešto… od prije…
…i sada su grobovi oni mistični, stari…
ljepši od mramora… pokošena je trava… nestala i mahovina… nema zidova od kamena… kao da ni svijeće, ni tamjan više isto ne mirišu… i nema… mnogih više nema…
…na Petrovdan
…svi ste vi i sve to u meni ima…
Bože, kako je sve mirisalo drugačije tada
I sad u sjećanju miriše
Kao miris žedne zemlje poslije kiše…

Marina

Book.hr

Foto: Smileus; Shutterstock

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh