Foto: Paula Tomić; FidelissiMa

…I pokušali su ga ušutkati. U traženju mira i mogućnosti slobodnog života bez pritiska, ali i mogućnosti izvršavanja svog poslanja koje živi već dvadesetak godina: pomaganja ljudima da pronađu svoj pravi identitet u Bogu, Luca se sa svojom suprugom Terezom i kćerkom Gemmom 2020. godine preselio u Međugorje gdje i danas živi. Ovo je njegova priča.

NEDOSTATAK OČINSKE FIGURE

Luca dolazi iz disfunkcionalne obitelji, roditelji su mu se razveli, otac ih je napustio pa ga je odgajala majka, tada sedamnaestogodišnjakinja, onako kako je znala i umjela, i sama pridošlica u Milanu, na nezreo, posesivan način. Nije imao muške uzore, iskustva života s muškarcem, očinsku ljubav ni blizinu, iskustvo muževnih poslova… i sve je to u njemu stvorilo velik strah i nelagodu od muškog roda (tzv. obrambeni odmak). A s druge strane, nosio je veliku čežnju za muškom, odnosno očinskom ljubavlju, koja ga je dovela do toga da je već kao dječak i adolescent odmah osjetio privlačnost prema vlastitom spolu. Bio je ohrabren i psiholozima kojima ga je majka vodila, koji su im govorili da je to normalno, da je Luca gay i da to treba prihvatiti. Danas zna da je to bila pogreška, i da su mu oni tada rekli istinu i ukazali na njegove emocionalne i psihološke probleme, život bi mu vjerojatno bio drugačiji. Suvremena znanost dokazala je kako u čovjeku ne postoji nikakav gen koji te čini gayem. Postoje samo muški i ženski geni. Ali Bog piše i po krivim crtama.

Homoseksualnost je često posljedica stanja koje on opisuje kao „deficit spolnog identiteta“, dr. Nicolosi u knjizi Reparativna terapija muške homoseksualnosti: Novi klinički pristup

Današnja ‘kultura’

U današnjem društvu možeš biti katolik i postati budist, možeš biti muškarac i postati žena i obratno, možeš tvrditi da se identificiraš sa psom ili nekom drugom životinjom, ali ako si gay, ispada da se više ne možeš promijeniti. U slučaju da misliš drugačije, budeš etiketiran kao homofob, buntovnik, klerofašist…

ŽIVOT U RAZVRATU

Izabran među prvima – bilo je to 1990. godine – za Mistera Gaya u Italiji, ubrzo je ušao u „zlatni svijet mode i stilista“. Luca se sjeća se tog razdoblja kao bogatog i nesređenog: „Dao sam se uzdržavati. To je prilično raširen običaj na gay sceni. Upoznao sam Riccarda, tridesetogodišnjaka iz Milana, sina milijardera. Radio je za zlatarsku i modnu industriju. Predstavio me stilistima kao svog dečka. Plaćao mi je tri i pol milijuna lira mjesečno samo da budem s njim. Plus kreditna kartica. Plaćao mi je mog osobnog trenera da bih bio sve zgodniji i u formi. U međuvremenu je svatko od nas paralelno imao odnose s drugim muškarcima. Imao sam svog vozača i zlatni Rolex na ruci. Imao sam i zadovoljavajući posao, pratio sam bogate homoseksualce iz cijeloga svijeta, posebno Amerikance, u luksuzne butike. Moje ime je bilo na Spartacusu, međunarodnom vodiču za homoseksualce… Zarađivao sam 30 milijuna mjesečno na ovaj način“, kaže Luca. A u duši – praznina. Svaki put sve veća glad za zadovoljstvom, koju nisu utažile bezbrojne noći pune nastranosti, seksualnosti, droge i provoda. Svaki put samo još dublji očaj i osjećaj praznine i stida.

“Moje ime je bilo na Spartacusu, međunarodnom vodiču za homoseksualce… Zarađivao sam 30 milijuna mjesečno na ovaj način. A u duši – praznina”

OBRAĆENJE UZ KRUNICU

Prekretnica u Lucinu životu započela je kada je većina njegovih prijatelja počela umirati zbog side, a i njemu samome dijagnosticiran je HIV virus. Imao je 25 godina. Na korak do smrti, bolestan, u dubokoj depresiji (prestao je jesti, prati se, oblačiti…), vratio se živjeti s majkom. Tada se dogodilo njegovo prvo obraćenje. Majka mu je u to vrijeme radila kod časnih sestara i intenzivno je molila za njega. Poklonila mu je ikonu Bogorodice i krunicu, koju je objesio oko mjerača potrošnje električne energije. Jednog dana, razmišljajući o samoubojstvu, gledao je tu krunicu i sam sebi rekao: „Zašto da ne probam?“ Uzeo ju je i počeo moliti Očenaš, Zdravo Marijo i Slava Ocu bez prestanka (nije znao kako se moli krunica). Moleći, osjetio je Gospinu prisutnost, duhom je shvatio da Gospa postoji. Shvatio je da je on taj koji se udaljio od nje. I tako je svaki dan nastavljao moliti iz srca i slušati Radio Mariju. Sve je više osjećao Gospinu ljubav i mir, snagu Majke koja mu se obraćala u srcu i hrabrila ga: „Samo naprijed!“ Molitva mu je počela čistiti srce suzama pa se polako oporavljao i jednog dana izašao iz kuće.

Jednog dana, razmišljajući o samoubojstvu, gledao je tu krunicu i sam sebi rekao: „Zašto da ne probam?“ … Moleći, osjetio je Gospinu prisutnost…

U crkvi svetog Franje u Milanu osjetio je potrebu da se ispovjedi. U ispovijedi je istresao sav svoj bijes, ali svećenik, koji je jako sličio na Padra Pija prekinuo ga je upitavši ga: „Ti govoriš samo o sebi, a gdje je Bog? Jesi li se ti kada ponašao kao kršćanin?“

U tom trenutku, kao da su mu pale ljuske s očiju i vidio je sav svoj život – koliko je bio sebičan, koliko je volio lagodnost, užitak… I tada je shvatio da treba promijeniti svoj način života. Uz duhovnu pratnju franjevaca počeo je polako izlaziti iz svijeta noćnog života, ugađanja… Pronašao je posao služeći u franjevačkoj pučkoj kuhinji, počeo je puno čitati o vjeri, upisao je teologiju, pokušavao je svoj život staviti u red tražeći i pravi, dostojanstveni posao.

PROCES LIJEČENJA

Uz Radio Mariju je stalno molio krunicu i slušao o Međugorju. Tu je prvi put čuo za psihologa dr. Josepha Nicolosija (1947. – 2017.), koji je imao drugačiji stav o homoseksualnosti od sveprisutnog povlađivanja o kojem je uvijek slušao. Dr. Nicolosi američki je klinički psiholog talijanskog podrijetla, osnivač i direktor „Thomas Aquinas Psychological Clinic“ u Encinu, u Kaliforniji, te jedan od osnivača i bivši predsjednik (američkog) Nacionalnog udruženja za istraživanje i terapiju homoseksualnosti (National Association for Research and Therapy of Homosexuality – NARTH). On je zagovarao konverzacijsku/reparativnu terapiju homoseksualnosti; njeni zagovornici tvrde da se njome može pomoći osobama s istospolnim sklonostima koje nastoje umanjiti svoje homoseksualne želje i zamijeniti ih heteroseksualnima.

Nicolosi u knjizi Reparativna terapija muške homoseksualnosti: Novi klinički pristup iz 1991. godine iznosi mišljenje da je homoseksualnost često posljedica stanja koje on opisuje kao „deficit spolnog identiteta“ („gender-identity deficit“), koji uzrokuje otuđenost od osoba istog spola i osjećaj odbačenosti od roditelja istog spola i vršnjaka istog spola. Kao rješenje, on nudi terapiju usmjerenu na jačanje i produbljivanje prijateljskih i drugih ne-seksualnih odnosa s osobama istog spola.

Čitajući njegove knjige, Luca je pronašao odgovore na svoju nastranu prirodu i počeo je raditi na svojoj muževnosti, duhovnosti i uključivanju u muški svijet

Čitajući njegove knjige, Luca je pronašao odgovore na svoju nastranu prirodu i počeo je raditi na svojoj muževnosti, duhovnosti i uključivanju u muški svijet. Uključio se i u terapiju s dvije zajednice koje su uspješno uspjele spojiti psihološku razradu i produbljivanje vjere: to su zajednica „Chaire“ i organizacija „Living Waters“ koju je osnovao bivši homoseksualac, bivši protestant, a sada katolik, Amerikanac Andrew Comiskey.

„Zahvaljujući „Living Watersu“, psihoterapiji NARTH-a, podršci Zajednice „Chaire“, a napose obilnoj Božjoj milosti, danas mogu dotaknuti osobu svojeg spola, a da ju ne seksualiziram“, kaže Luca.

MEĐUGORJE I PRONALAZAK SEBE

Iako je svim srcem želio doći u Međugorje, to, zbog procesa liječenja i zbog ekonomskih razloga, nije nikako uspijevao. I poklopilo se da je taman našao stalni posao kao čuvar u jednom muzeju, kad mu njegovi prijatelji rekoše da za tjedan dana idu u Međugorje. Konačno je mogao ići jer je konačno mogao uzeti godišnji odmor. Bio je to travanj 2004. i imao je 33 godine. Tada je ponajprije došao zahvaliti Bogu i Gospi na svim milostima koje je primio. Odmah je osjetio molitveni duh, mir…, ali i duhovnu razinu bitke sa Zlim koji se borio za njegovu dušu. U molitvi je zavapio Bogu da mu pomogne da sredi svoj život i pronađe ženu s kojom će zajedno hodati u vjeri.

Na povratku kući već su isplanirali kako će se vratiti početkom kolovoza na Festival mladih koji će spojiti s nekoliko dana odmora u Makarskoj. Tada je upoznao Tereziju, svoju buduću ženu. Ona je porijeklom iz Bergama, po profesiji je medicinska sestra te je radila u staračkom domu. Odmah su se zaljubili jedno u drugo, a kako su oboje bili svježi obraćenici, počeli su zajednički moliti, ići na klanjanja, kod fra Joze na Široki Brijeg, susreli su Vicku, Mariju…

Otkrio sam tada da sam sposoban imati obitelj. Shvatio sam kako Bog sve ono što se čini izgubljeno može vratiti. Nisam nikada mislio da je to moguće. Uvijek sam mislio da sam gay, da je imati obitelj nemoguće. Ovo otkriće da mi je Bog sve vratio: moje dostojanstvo, posao, zdrave odnose s muškarcima, sa ženom – za mene su bili pravo čudo“, svjedoči Luca o onome što je doživio u Međugorju. Čudo je bilo i to kako je Tereza prihvatila Lucinu prošlost. Kazala je kako je nije briga za ono što je on bio, jer ona se zaljubila u onog Lucu kakav je sada. Zaručili su se 2006. godine, a 2008. su se vjenčali. 2014. postali su roditelji djevojčice Gemme.

“Nisam nikada mislio da je to moguće. Uvijek sam mislio da sam gay, da je imati obitelj nemoguće. Ovo otkriće da mi je Bog sve vratio: moje dostojanstvo, posao, zdrave odnose s muškarcima, sa ženom – za mene su bili pravo čudo”

PROJEKT ‘LUCA’

U međuvremenu, na upit nekih svećenika te njegova duhovnika, Luca je počeo svjedočiti, o njemu su pisali članke. Pjesma Giuseppea Povija „Luca era gay“, inspirirana njegovom životnom pričom osvojila je čak četvrto mjesto na San Remu 2009. godine.

Nakon vjenčanja, 2008. u Americi on i Tereza završili su master iz edukacije koju provodi organizacija „Living Waters“, uz koju su oni još dodali puno više duhovnosti međugorskog stila. Tako je nastao projekt LUCA Kraljica Mira „Uvijek slobodni za izbor“ (Sempre liberi di scegliere“, koji je do sada pomogao više od stotinjak osoba da izađu iz homoseksualnosti i ostvare normalne odnose te brak. U Italiji su već vodili jednu kuću za duhovne vježbe, ali život im je postajao sve kompliciraniji jer su uslijedili napadi gay lobija i gay aktivista, a s druge strane sve jasnije se kristalizirala njegova misija da pomogne osobama koje žele pronaći svoj pravi identitet ili ozdraviti od homoseksualnih sklonosti. Tako su odlučili 2020. godine doseliti u Međugorje.

“…glavno nam je sudjelovanje u večernjem molitvenom programu i molitva tijekom dana, odnosno taj molitveni dio koji pomaže da u sve uđe Duh Sveti, koji na kraju sve čini novo. Mi dajemo od našega koliko možemo, ali na kraju Duh Sveti preko Gospina srca sve obnavlja”

„Međugorje je mjesto koje nismo mi izabrali nego Gospa. To je mjesto posebne milosti. I sami smo to iskusili i vidjeli kroz ove godine. Vidjeli smo i da ovdje dolaze ljudi koji traže promjenu, jer ovdje osjećaju Gospinu prisutnost. Tako da se u Međugorju, uz svu stručnu pomoć, dobiva još i jedna besplatna vrijednost – a to je posebna milost koju donosi Gospina majčinska ljubav, ozračje molitve. Kad god imamo duhovne obnove, glavno nam je sudjelovanje u večernjem molitvenom programu i molitva tijekom dana, odnosno taj molitveni dio koji pomaže da u sve uđe Duh Sveti, koji na kraju sve čini novo. Mi dajemo od našega koliko možemo, ali na kraju Duh Sveti preko Gospina srca sve obnavlja“, zaključuje Luca.

Više o Lucinu iskustvu, problemima homoseksualnosti, njegovu projektu ‘Luca’ i programima podrške možete pronaći ovdje.

Nedavno je iz tiska izašla i Lucina knjiga na hrvatskom jeziku „Bio sam gay. Pronašao sam sebe u Međugorju“ u izdanju izdavačke kuće p. Marka Glogovića „Fidelissima“.

Autorica: Paula Tomić/ Glasnik Mira 3/2024

PROJEKT ‘LUCA’: „Od buke do kontemplacije“

„Povratak našoj duhovnoj srži je poput povratka Ocu, beskonačnom izvoru darova. Često nas svakodnevna kaotičnost ometa, ali moramo učiti iz lekcije Marte i Marije iz Evanđelja po Luki 10,42. Njihova nas priča uči važnosti zaustavljanja, stvaranja prostora za kontemplaciju i započinjanje unutarnjeg putovanja. Ako ne posvetimo vrijeme svojoj duši, najdubljem dijelu naše biti, riskiramo voditi život osrednjosti, zadovoljavajući se mrvicama umjesto da iskoristimo prilike koje nam se nude.“

Onaj koga je Gospodin iscijelio, najbolje može i zna pomoći drugom u sličnoj situaciji.

s. Biserka Jagunić

Iz knjige Lijek ranjenom čovjeku našeg vremena

Podržite naš rad