Foto: Unsplash,  Mateus Campos Felipe

Predstojnica s. Eleonora Hudovernik piše:

„Kad se približio čas večernjeg zvonjenja, prekinula je razgovor i rekla: ‘Molimo Krunicu!’ Molile smo, a Magdalena je normalno sjedila i glasno molila s nama. Najednom je umuknula. Na njezinu licu opazile smo da je na drugom svijetu. Pri njezinoj večernjoj ekstazi moglo se primijetiti blaženost ili trpljenje i obratno.

Ako bi sljedeći dan bio spomendan kojeg mučenika, trpjela je jednake bolove kakve je nekada on trpio

Iz kretanja njezinih ruku i pomicanja nezemaljsko sjajećih očiju, zaključile smo da je primila napisan tekst. Prinijela ga je bliže očima i čitala s lijeva nadesno. Kad smo ju kasnije pitale što su te njezine kretnje značile, rekla nam je da pri svakoj večernjoj ekstazi čita crkvene molitve od sljedećeg dana. List s molitvama donosi joj anđeo. Ako bi sljedeći dan bio spomendan kojeg mučenika, trpjela je jednake bolove kakve je nekada on trpio. Pucanje kostiju, grčeviti pokreti tijela, prestrašeno lice, škripanje zubi, pjena i slina na ustima, to su bili pokazatelji njezine muke.

Kad je u ekstazi trpjela, njezina su se usta napunila svježom krvi, koja nije izlazila van, nego je opet nestala u ustima. (…)

Čule smo također da je povremeno u ekstazi postavljala pitanja, npr.: ‘Tko su ta trojica?’ Po izrazu lica shvatile smo da je primila odgovor, a često bi samo dječje potvrdila: ‘Aha!’ (…) Kad je u ekstazi trpjela, njezina su se usta napunila svježom krvi, koja nije izlazila van, nego je opet nestala u ustima. (…) Petkom je Magdalena obično trpjela duže nego ostalih dana. Kad bi počelo trpljenje, kratko bi mirno stajala, potom bi se kratko naginjala naprijed i prestrašeno drhtala i onda bi se opet smirila. Opet je uživala rajsku blaženost. (…)

Svaki bi dan na kraju ekstaze gledala dva anđela s golim mačevima, na kojima su bila slova V i S (vojna – slov. rat i smrt). (…) Kad je Magdalena vidjela anđele, stenjala je i plakala

Dio ekstaze kad bi uživala blaženost nije se događao svaki dan. Svaki bi dan na kraju ekstaze gledala dva anđela s golim mačevima, na kojima su bila slova V i S (vojna – slov. rat i smrt). (…) Kad je Magdalena vidjela anđele, stenjala je i plakala; pokrila si je lice rukama i davala znakove najgroznijeg straha. Razlog je bio taj što, kad su se pokazali anđeli, na zemlji je nastao strašan jauk i plač. I Magdalena je trpjela i plakala sa zemljanima i više puta dojmljivo uzdisala: ‘Isus, Isus, Isus!’

Pri svakoj Svetoj Misi, pri izlaganju pokaznice sa svetom hostijom, kada god bi svećenik otvorio tabernakul ili je bio ciborij s posvećenim hostijama na oltaru, Magdalena bi pala u zanos

Magdalenu smo mnogo puta vidjeli u ekstazi. Pri svakoj Svetoj Misi, pri izlaganju pokaznice sa svetom hostijom, kada god bi svećenik otvorio tabernakul ili je bio ciborij s posvećenim hostijama na oltaru, Magdalena bi pala u zanos. Na Svetoj Misi do prikaza darova normalno je sjedila i pobožno molila, najčešće bez molitvenika. Pri prikazu darova pala bi na koljena. Pouzdano tvrdimo: nevidljiva sila bacila ju je na koljena. Njezin bi se obraz zažario. Uvijek je bila okrenuta prema oltaru na kojem bi se služila Sveta Misa, a to ne bi mogla znati po naravi u našem zatvorenom koru.

Pogled na mističarku u srcu bi dočarao kako izgledaju blaženstvo i sreća

U tim je zanosima vidjela misnika među dvama anđelima, koji su joj prevodili na slovenski jezik molitve tog dana. Kad je svećenik uzimao Presveto Tijelo i Presvetu Krv, Magdalena se srušila, onesvijestila, a onda opet došla k sebi i mirno sjela. Lice bi joj opet dobilo uobičajen izraz. U ekstazi je klečala potpuno ravno i lijepo sklopljenih ruku te je bila sličnija kipu nego živomu biću. Oči je imala otvorene i nepomično uprte u neku točku. Pogled na mističarku u srcu bi dočarao kako izgledaju blaženstvo i sreća.

Iz knjige „Magdalena Gornik“ autorice Martine Kraljič. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.