Foto: Shutterstock

Kvalitetu našeg života uvelike određuje tko je u njemu i kako ja upravljam onima koji su dio njega. Drugim riječima, ljudi kojima dopuštam da zauzmu prostor u mome životu mogu doprinijeti mom iskustvu života u izobilju ili mogu doprinijeti tome da moj život bude uzbudljiv.

Povezanost nam daje više od društva. Povezanost nam omogućuje da proizvodimo stvari, da budemo produktivni na načine na koje ne bismo bili da se nismo okupili

Kad pogledamo bezbroj biblijskih redaka o stvarnosti odnosa, vidimo da se oslikava slika mogućnosti – slika kojoj bismo svi trebali strastveno težiti. Vidimo da odnosi kraljevstva imaju potencijal biti plodonosni, i to ne samo u romantičnom smislu kao što je prikazano, recimo, u Pjesmi nad pjesmama. Svi naši odnosi imaju potencijal da budu plodonosni, da cvjetaju i da nas ispunjavaju. Zapravo, razmislite o plodonosnom u značenju proizvoda kao rezultata odnosa kojeg ne bi bilo da se nismo okupili. Opet, katkad to vidimo samo u kontekstu braka ili romantičnih odnosa, no to se proteže mnogo dalje.

Povezanost nam daje više od društva. Povezanost nam omogućuje da proizvodimo stvari, da budemo produktivni na načine na koje ne bismo bili da se nismo okupili. To se događa kad je pojedinac prednost u vašem životu, a ne puka prepreka. To je Božji naum za nas. Možemo je smatrati Božjom kanaanskom zemljom za naše odnose. Najbolji su odnosi oni u kojima ljudi zapravo žele biti. U njima, ako je jedna strana odsutna, druga se osjeća kao da posluje u određenom stupnju deficita zbog odvojenosti.

Osoba koju nazivamo prijateljem postaje osoba koju Bog odlučuje upotrijebiti za identificiranje problema u našem životu koji nisu bili identificirani prije nego što su oni stigli tamo

Čvrstoća naših odnosa, cvjetaju li oni ili ne, katkad se može odrediti prema tome jesmo li tužni kad neka osoba ode, a uzbuđeni kad se ona vrati. Postoji važnost. Postoji istinitost. Postoji neobjašnjivi, neizrecivi faktor „ono nešto”. To je sposobnost da možete reći: „Poznajem te više, a ne volim te manje.” Kad se on uključi u autentično prijateljstvo, nedostatci se rješavaju. Oni više nisu nedostatci kad osoba zauzme prostor u našem životu. Osoba koju nazivamo prijateljem postaje osoba koju Bog odlučuje upotrijebiti za identificiranje problema u našem životu koji nisu bili identificirani prije nego što su oni stigli tamo. A nama je to u redu. Osjećamo se sigurno.

Ne bismo se trebali osjećati isto u našim prijateljstvima kao što se osjećamo, recimo, na poslu. Prijateljstva nisu poslovi. Na poslu jednostavno razmjenjujemo darove. Ako ne unosim svoje darove, vještine, talente ili sposobnosti u posao, tad ne bi bilo odnosa. To je transakcijski odnos. Čak i kao pastor, znam da me moja zajednica voli, ali to je na mnogo načina transakcijski odnos. Koristim svoje darove da služim tijelu.

Autentično se prijateljstvo potvrđuje

No odnosi koje imamo s ljudima koje nazivamo prijateljima, ljudima s kojima se ophodimo u našem životu, trebali bi biti zavjetni, a ne transakcijski. Ti su odnosi jedino mjesto na kojem možemo biti autentični. Trebali bismo moći reći: „Ovo sam ja i ovo je jedino mjesto na kojem ne moram biti nitko drugi nego ona osoba kakvom me Bog stvorio.” To ne znači da ne rastemo ili se ne razvijamo. To znači da je srž naših bliskih i intimnih odnosa neka vrsta prihvaćanja.

Kao vodič za dalje, trebali bismo znati ovo: autentično se prijateljstvo potvrđuje. Ne bismo se trebali osjećati kao političari u vlastitim odnosima, gdje moramo mjeriti svaku riječ i vrtjeti u glavi svaki razgovor. Gdje moramo govoriti poluistine jer ne možemo reći cijelu istinu. Gdje hodamo po jajima. Naša bi prijateljstva trebala biti nesputana na mnogo načina. Mjesto na kojem se ne stidimo. Naši su odnosi puni privrženosti, iako ne intimne vrste. Ukratko, oni su posude za ogromnu manifestaciju Božje bezuvjetne ljubavi prema nama.

Iz knjige „Interpersonalna inteligencija: vještine s ljudima koje trebaš za život sa svrhom koji želiš“ autora dr. Dhariusa Danielsa, koja izlazi uskoro!

www.figulus.hr