Svojim gledanjem na stvari ne utječem samo na svoje raspoloženje već i na tijek događaja.

Ja odlučujem kako ću gledati na svoj dan sa svim njegovim izazovima. Mogu ga gledati s one strane da me sve u tome danu opterećuje, da nemam volje, da je sve tako besmisleno i onako nitko ne obraća pažnju na mene, itd. Tako gledano, posao će mi zaista postati teret.

Nije stvar bila u činjenicama, nego u mojem pogledu na činjenice, mom stavu

Osjećat ću se preopterećeno. Brzo ću se umoriti. Tijelo je pod stresom, napeto i liječnik će na temelju tjelesnih simptoma ustanoviti da se radi o iscrpljenosti.

Nije stvar bila u činjenicama, nego u mojem pogledu na činjenice, mom stavu. Ako na svoj dan gledam kao na izazov kroz Božje naočale, kao nešto što mi Bog povjerava, ali i u čemu me vodi, kao šansu da oko sebe širim dobro ozračje, pomažem drugima u radu, veselim se tome, upuštam se u nešto, onda ne samo da ću raditi s pozitivnim stavom već me ni posao neće tako lako umoriti. Prionut ću na posao pun mašte i kreativnosti. Moći ću neprestano otkrivati nove mogućnosti i u monotonom poslu i biti tvorac novih stvari.

Ako na svoj dan gledam kao na izazov kroz Božje naočale, kao nešto što mi Bog povjerava, ali i u čemu me vodi, kao šansu da oko sebe širim dobro ozračje, pomažem drugima u radu, veselim se tome, upuštam se u nešto, onda ne samo da ću raditi s pozitivnim stavom već me ni posao neće tako lako umoriti

Na neke situacije ipak ne možemo tako lako promijeniti gledište. Usamljenost, bolest, očaj, smrt – to su činjenice koje se ne daju mijenjati po želji. Ovdje trebamo čuti Božje riječi koje će nam promijeniti pogled na situaciju. Promjena pogleda ne ovisi o našoj volji, nju nam mora darovati Bog.

Na neke situacije ipak ne možemo tako lako promijeniti gledište. Usamljenost, bolest, očaj, smrt… Promjena pogleda ne ovisi o našoj volji, nju nam mora darovati Bog

U Bibliji nam je Bog darovao mnogo modela promjene gledišta na stvari koje se mogu primijeniti na mnogo situacija u našem životu. Biblija uvijek opisuje situaciju u kojoj se sami možemo pronaći, a koju često doživljavamo kao bezizlaznu.

A onda ona na često iznenađujući način mijenja pogled na tu situaciju.

Imamo dojam da se sve urotilo protiv nas, bespomoćni smo protiv sudbine, progutat će nas tmina i bezdan. Biblija nam tumači tu situaciju kao susret s Bogom

Priča o snu o nebeskim ljestvama (Post 28, 10-22), primjerice, objašnjava kamenje koje nam leži na putu i na koje se obično spotičemo kao mjesto na kojem Bog sâm želi ući u naš život, na kojem ljestve povezuju nebo i zemlju, na kojem nam je Bog blizu i želi nas blagosloviti. Jakovljeva borba s mračnim čovjekom, za kojeg se ispostavlja da je sâm Bog, mijenja pogled na naše krize u kojima se često osjećamo bezizlazno. (Post 32, 23-33) Imamo dojam da se sve urotilo protiv nas, bespomoćni smo protiv sudbine, progutat će nas tmina i bezdan. Biblija nam tumači tu situaciju kao susret s Bogom. Tamo gdje apsolutno nimalo ne osjećamo Boga, gdje nam drugi rade o glavi, tu bi nas Bog mogao dotaknuti i blagosloviti. I mi ćemo, iako ranjeni, izaći ojačani iz te borbe.

Jedan je čovjek koji je poslovno propao jer je strahovito pogriješio bio, na rubu samoubojstva. Predbacivao si je da je sve uništio. Priča o Jakovljevoj borbi mu je otvorila oči da je u njoj prepoznao susret s vlastitom tamom. To mu je ponovno ulilo nadu. Osjećao je da je njegova propast bila susret s mračnim čovjekom u sebi i da je upravo tu ležala šansa za novi početak.

Tko si ne zna pojasniti ono što mu se događa, ili ako ne može razumjeti krizu u koju je dospio, često reagira bezglavo. U stvarnosti bi kriza mogla postati susret s Bogom i jedan novi početak…

Priča o Iliji (1 Kr 19) nam ponajprije ilustrira tipično krivo rješenje. Ilija misli da može iskorijeniti zlo silom. Uništava sve Baalove svećenike, predstavnike boga plodnosti, ponos, potragu za uspjehom i priznanjem, klanjanje novcu i užicima, ali neprijatelji duše, sile tame se ne daju potpuno iskorijeniti. Ponovno se pojavljuju u kraljici Izebeli koja mu radi o glavi. Ilija govori rezignirano: „Već mi je svega dosta Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.“ On osjeća da u njemu nije sve od Duha Božjeg, ali ne može to prihvatiti. Čvrsto se drži svoje slike da on gorljivo revnuje za Jahvu. Liježe na zemlju i želi umrijeti. Uto dolazi Božji anđeo i budi ga tri puta. „Ustani i jedi!“ I okrijepljen tim jelom, Ilija hodi pustinjom 40 dana do Božje gore Horeba.

Priča nam tumači na nov način naše iskustvo da unatoč našim idealističkim mislima ne možemo iskorijeniti u nama ono mračno i zlo, požudu i nagone. Umjesto da postanemo rezignirani ili pak zastranimo u nekakav fanatizam, trebamo prihvatiti snagu koju nam Bog daje. Uopće ne trebamo iskorijeniti Baalove u nama. Po snazi koju nam Bog daje, po riječi anđela ili čovjeka koji nam se obraća, po hrani koju nam On daje u Euharistiji, bit ćemo utješeni. I tako ćemo usprkos svim neprijateljima naše duše prijeći sve pustinje, dospjeti do gore gdje ćemo iskusiti Boga u šapatu laganog i blagog lahora.

Biblijske priče nam pojašnjavaju iskustva koja doživljavamo u našem životu. Ispravan pogled nas osposobljava da znamo ispravno postupati s njima. Tko si ne zna pojasniti ono što mu se događa, ili ako ne može razumjeti krizu u koju je dospio, često reagira bezglavo. Kriza onda razara njegovo cjelokupno dotadašnje životno zdanje. On misli da se nalazi pred ruševinama svog života. U stvarnosti bi kriza mogla postati susret s Bogom i jedan novi početak, ali mi s našim ljudskim naočalama ne možemo raspoznati što nam kriza želi poručiti. Potrebna nam je riječ izvana, priča koja će promijeniti naš pogled na situaciju i tako nam pokazati put kako da sami sa sobom uspijemo, kako da u toj cijeloj zbrci uspijemo naći put do Boga.

Anselm Grün, Vjerovati znači promijeniti gledište, Izdavač: Teovizija

Book.hr

Foto: Corona Borealis Studio; Shutterstock