Foto: Shutterstock

Hvala ti, prijatelju Đuro, za sva dobra djela koja si mi učinio i kad si se za mene molio Isusu, našem Spasitelju. Hvala Isusu i Gospi našoj, koje si toliko volio, i s užitkom pjevao i svirao pjesme njima na slavu i čast. Hvala ti za ministriranje u crkvi. Uvijek sam bio sretan kad sam te vidio pored oltara. I sâm sam poželio biti kao ministrant s druge strane oltara i sudjelovati na tako časnom mjestu uz Isusa na oltaru u Presvetoj pretvorbi. Svim tvojima u obitelji najiskrenija sućut jer ćeš im nedostajati. Znam sa sigurnošću kamo si otišao, u stan Gospodnji, gdje ćeš UŽIVATI s ISUSOM i svima svetima pa te i ovim putem molim da ga pozdraviš te da mu se malo pomoliš i za mene i za sve one koje si imao u srcu, naročito svoju obitelj.

Slava PRESVETOM TROJSTVU za sva vremena. U srcu ćeš mi ostati zauvijek, prijatelju, kao i cijela tvoja obitelj.

Lovre

Uvijek ću se sjećati njegove dobrote, njegove životne radosti, njega i njegovih blagih upućivanja na čitanje Božje Riječi.

Nitko me nikada nije slušao s tako velikim otvorenim srcem kao Đuro. Čula sam ga kako plače zbog moje teške obiteljske situacije, onaj plač kad glas drhti i gutaju se suze, kad je molio za mene i moje. To mi se urezalo duboko u srce i dušu. Samo me Đuro razumio. Sve je vidio, proživljavao.

O kako mi fali njegov glas, smijeh, riječi utjehe i ohrabrenja.

Prvi put sam ga upoznala na individualnoj molitvi u Koprivnici. Već tada je ostavio na mene dubok dojam koji mi je kod svake pomisli grijao srce i dušu, KOJI ČOVJEK.

A život ide lagano. Susreti na Kristoforovim MES-ovima, a oko Đure uvijek gužva. „Pa dobro, pitat ću ga drugi put“, zaključila bih.

Ubrzao život i stres zbog korone. Deveti mjesec 2020.

Meni nije dobro što zbog autoimune bolesti, što zato jer sam u izolaciji, a moram na kontrolno testiranje.

Tražim pomoć jer u meni neki čudan strah, sama sam sa svojim mislima koje se ne daju kontrolirati.

Javlja mi se Đuro. Sluša me i važna mu je svaka moja riječ. Koliko sam bila sretna i ispunjena mirom samo nakon prvog razgovora s njim, u kojem sam prolila puno suza.

A on se s velikom lakoćom i radošću obraćao meni, izgubljenoj ovčici. Donio mi je nadu i mir kad mi je bilo najteže, u izolaciji od 34 dana. Jer, na kontrolnom sam brisu bila pozitivna, a iako su mi daljnji kontrolni brisevi na koronu bili negativni, dr. opće prakse me zbog autoimune bolesti i dalje ostavila u izolaciji da me sačuva zbog slabog imuniteta.

Da nije bilo dragog Đure i njegove potpore, ne bih izdržala tu predugu izolaciju. Njegove su me riječi čuvale, dizale s dna, tjerale strah i bol, davale snagu i obilje topline i ljubavi. KOJI ČOVJEK.

Bila sam ponosna što ipak netko meni pokazuje toliku pažnju i uvijek ima vremena za mene. Zauvijek ću mu biti zahvalna iz dubine srca i duše.

Pomogao mi je dignuvši me iz dubokog beznađa kad nikog nije bilo. Kako da mu ne budem duboko zahvalna? Uvijek ću se sjećati njegove dobrote, njegove životne radosti, njega i njegovih blagih upućivanja na čitanje Božje Riječi.

Sve sam ga poslušala jer se svaka njegova riječ utisnula u moje ranjeno srce i potresenu dušu. Duh je jačao sa svakom riječju utjehe i potpore. I bilo mi je sve bolje i bolje.

Kad mi je epidemiolog rekao da sam dobro prošla s koronom zbog svoje autoimune bolesti, ponosnog sam mu i punog, radosnog srca odgovorila da je to zahvaljujući molitvama, na što se on slatko i iskreno nasmijao i rekao: „Neka se mole i za nas druge“. Nasmijao se i Đuro kad sam mu prenijela riječi dobronamjernog epidemiologa.

I ja se sad smiješim našem Đuri, koji nas gleda s neba i poklonim mu se u srcu za sve što je s nevjerojatnom lakoćom i s puno ljubavi činio za nas, za moje, za mene.

Hvala Vam od srca, dragi naš Đuro.

Hvala Ti, Gospodine, što si nam ga dao. 🙏🙏🙏
Renata