Foto: Shutterstock

Žurimo i jurimo kroz život kao da je vlak koji će pobjeći, umjesto da zastanemo, udahnemo svježeg zraka i osvijestimo jedinstveni trenutak koji živimo

Rutina i životarenje kroz svakodnevnicu je opis, nažalost, mnogih života. Žurimo i jurimo kroz život kao da je vlak koji će pobjeći, umjesto da zastanemo, udahnemo svježeg zraka i osvijestimo jedinstveni trenutak koji živimo. Život je blagoslov. Budimo realni, koliko su male šanse bile da se uopće rodimo, kolike su šanse da preživimo i doživimo zrelu ili duboku starost? I onda kad dođemo u godine stvaralaštva i samostalnosti, pretvorimo se u kukala i gunđala. Mora li zaista biti tako i kako prekinuti taj toksični lanac? Kako živjeti svoju puninu i život u radosti? Moja je pretpostavka da moramo dotaknuti dno ili doživjeti taj trenutak osviještenja ili prosvjetljenja u nama prilikom samog pada. Potrebno je osvijestiti želju za promjenom.

Moji mnogobrojni trenuci naglih, prekonoćnih promjena, dogodili su se kad sam dobila „onu“ dijagnozu koju nitko ne želi čuti. Neću je izgovoriti jer ja sam sad zdrava žena. To su trenuci kad osvijestiš koliko je smrt realna, a ti sad napokon želiš živjeti jer si do sad spavao život. Sad sve mijenjaš da bi živio kako si zaista maštao pri tom očajno moleći Boga da ti da još vremena. Želiš živjeti. Tek tad sam potpuno razumjela riječi Ane Rukavine i njenog pisma u kojem moli pomoć za svoje zdravlje i život te izražava želju koliko bi ponovno voljela okusiti svoj i moj omiljeni sladoled od lješnjaka. Tek kad osjetiš taj instinkt za preživljavanjem, tu želju za životom, tek tad znaš koliko je ona zaista duboka i snažna. Promijenila sam najprije životni stil, prehranu, uključila mnogo više zdravih aktivnosti u svoj život, uključila vjeru na daleko dublji način te silom prilika promijenila društvo. Neki su se ljudi sami isključili iz mog života, a neki drugi ljudi su ušli u moj život. No, ovo nije priča o meni. Ovo je motivirajući tekst o pronalaženju svojih super moći i prepoznavanju dubine svog srca.

Ono što ne budi u nama radost i što umanjuje želju za dobrim, za produktivnošću, za ljubavlju, najčešće nije od Boga

Granice

To su informacije koje nećemo pronaći na internetu, no možda vas ovaj tekst motivira da sami pronađete svoj odgovor. Danas smo svi fokusirani na ekrane, bili to mobiteli u privatnim trenucima, računala na radnom mjestu, televizija, radio i ostali svjetovni mediji koji u prekomjernoj dozi vrše distrakciju s naših unutarnjih tema te vrlo često kroje naše misli, odluke i teme za razgovor. Čitajući komentare na različitim forumima ili portalima, čovjek bi pomislio koliko frustracija može proći kroz jedno ljudsko biće i koliko snažno ta frustracija može djelovati na druge, bilo one koji su uključeni u virtualnu raspravu, ili one koji ju vode uživo. Zamislite samo koliko potencijala takva osoba zanemaruje i podcjenjuje u sebi da bi isto to činila drugima, gubeći vrijeme u besmislenim raspravama. Vrijeme je dragocjeno, samo ga je potrebno osvijestiti. Ono nepovratno ide dalje, a što ćemo najbolje izvući iz njega ostaje na nama. Ne dajmo se povoditi drugima, a osobito ne onim lošim. Ono što ne budi u nama radost i što umanjuje želju za dobrim, za produktivnošću, za ljubavlju, najčešće nije od Boga. To ne znači da trebamo isključiti iz naših života ljude koji se ne znaju nositi sa životom i samim time su frustrirani, no imamo pravo postaviti granice pritom ne rušeći mostove. Granice ne moraju biti jasno rečene jer će vrlo vjerojatno ostati neshvaćene već je dovoljno ne dozvoliti si da vas druga strana uvuče u negativne razgovore ili radnje. Kad prođe vrijeme i osoba bude spremna, treba pronaći način poput biblijskog mudraca kako prosvijetliti drugoga da stane na pravi put. Dužnost je svakog vjernika upaliti svjetlo onome koji je zapeo u tami. Mudrost uz molitvu Duhu Svetom treba biti izrečena na način da se osobu navede da sama shvati koliko je štetan pojedini obrazac ponašanja te ju potaknuti na promjenu. Nitko ne voli kvocanje i zato valja biti oprezan te jednostavno neka druženja svesti na pristojan i društveno prihvatljiv minimum.

Bez svjetovnih distrakcija i toksičnih ljudi u svojoj blizini, a uz snagu molitve, puno je lakše zagledati se u svoje srce i zapitati se: „Tko sam ja? Od kuda sam došao? Što ja želim, a što želi Bog od Mene? Što moja duša osjeća?“

Kad radiš s ljubavlju, onda i živiš u punini

Odgovori na ova pitanja stizat će sami od sebe. Najbolje ih je pisati na papir kako riječi same dolaze. U tim trenucima važno je znati da nismo sami. Naš je anđeo čuvar uvijek s nama. Kad mu se jasno obratimo kao našem vjernom prijatelju dat će nam na prepoznatljiv način znak i upute koje će nam pomoći.

Tijekom školovanja nismo prolazili razna testiranja kako bismo utvrdili za što jesmo ili nismo talentirani, stoga neki ljudi čitav život provedu u zabludi misleći kako su „niškoristi“. Svatko od nas rođen je sa zadatkom, s talentom koji je dužan razvijati i kojim će svjedočiti svoju svrhu i slaviti Boga koji ga je stvorio. Netko voli kuhati, netko voli vrtlariti, netko daje odlične savjete… To su sve super moći čiji je smisao širiti dobro i živjeti puninu srca. Super moći nisu nagrade za životno djelo, razne diplome i certifikati, priznanja ili utjecaj. To su sve prolazne stvari. U vječnost odlazimo s onim što smo ostavili iza sebe, a u nadi da smo pritom sebi i drugima podigli ljestvicu za viši nivo življenja pravih životnih vrijednosti s darovima primljenima od samog Boga. Super moći su Božji darovi koji, kad ih koristimo za više dobro, vraćaju se stostruko. Kako bismo spoznali kako ispravno živjeti, u svemu što radimo, postavimo si pitanje radimo li to s ljubavlju jer u svemu je moguće vidjeti ljubav – koja je sam Bog. Ljubav je u kuhanju, čišćenju, radu, kupnji, učenju, itd. Kad radiš s ljubavlju, onda i živiš u punini. Tad dobivaš i bonus na ono što radiš. Tvoje super moći same se aktiviraju, a s njima dolaze i mnogi drugi blagoslovi.

Maja Ivančić; Book.hr