Foto: Pixabay

Koje mjesto zauzima euharistija u novoj evangelizaciji? Euharistija je središte duhovnog života katolika i daje im sposobnost sudjelovanja u poslanju Crkve. U djelu Ecclesia de Eucharistia čitamo:

„Iz ovjekovječenja žrtve Križa i zajedništva s Kristovim Tijelom i Krvlju u euharistiji, Crkva crpi potrebnu duhovnu snagu kako bi ispunila svoje poslanje. Tako se euharistija pokazuje kao izvor te ujedno i vrhunac cjelokupne evangelizacije jer je njen cilj zajedništvo ljudi s Kristom te po Njemu s Ocem i Duhom Svetim.“

U posljednjem dijelu pisma Mane nobiscum Domine, Sveti Otac pojašnjava učinke promatranja Kristova lica:

„Susret s Kristom, trajno produbljivan unutar euharistije, u Crkvi i u svakom kršćaninu budi neodgodive poticaje na svjedočenje i evangelizaciju… Otpust na kraju svake mise zadatak je koji se daje kršćanima, pozivajući ih da rade na širenju evanđelja i prožimanju društva kršćanskim vrijednostima“ (br. 24).

Euharistija primljena dostojno i sa željom da budemo jedno s Kristom rezultira predanošću, širenju evangelizacije. Ivan Pavao II. detaljnije opisuje tu apostolsku odgovornost u djelu Dies Domini:

Primajući kruh života, Kristovi su učenici snagom Uskrslog i njegova Duha spremni suočiti se sa zadaćama koje ih očekuju u njihovu svakodnevnom životu. Uistinu, za vjernika koji je shvatio smisao onog što je izvršio, euharistijsko se slavlje ne može iscrpiti u svetištu. Poput prvih svjedoka uskrsnuća, kršćani, okupljeni svake nedjelje kako bi živjeli i ispovijedali prisutnost Uskrslog, pozvani su u svakodnevnom životu biti evangelizatori i svjedoci. Popričesna se molitva i završni obred – blagoslov i otpust – u tom svjetlu ponovno otkrivaju i bolje vrednuju, jer oni koji su sudjelovali u euharistiji dublje osjećaju povjerenu im odgovornost. Nakon razlaza zajednice Kristov se učenik vraća u uobičajenu sredinu sa zadaćom da od cijelog svojeg života učini dar, duhovnu žrtvu koja će se svidjeti Bogu (usp. Rim 12:1). On osjeća kako duguje braći ono što je primio, ništa drukčije negoli učenici iz Emausa koji, nakon što su ‘u lomljenju kruha’ prepoznali uskrsloga Krista (usp. Lk 24,30-32), osjetiše potrebu da sa svojom braćom podijele radost susreta s Gospodinom (usp. Lk 24,33-35).

Euharistija nam daje ne samo unutarnju snagu potrebnu za ovo poslanje nego nam daje i stajalište da ga izvršimo: „Utjelovljenje euharistijskog ‘nauma’ u svakodnevnom životu, gdje ljudi žive i rade – u obiteljima, školama, na radnim mjestima, u svim životnim okvirima – znači svjedočiti kako ljudska stvarnost ne može biti opravdana bez upućivanja na Stvoritelja“ʺ.

Iz knjige „Presveta euharistija“ o. Thomasa J. McGoverna. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.