Foto: PhotoMIX-Company, Pixabay

Kada bi te netko pitao što je tebi najvažnije u životu, što bi mu odgovorio? Za što živiš? Koji je tvoj konačni cilj i svrha tvojega života? Zadnjih sam mjeseci i ja razmišljala o odgovorima na pitanja koja sam i tebi postavila. Razmišljajući, shvatila sam da sam odrastala čekajući da nešto dođe (da završim školu, fakultet, udam se…), jer sam vjerovala da će me to ispuniti i da ću tada biti sretna. Nažalost, nisam jedina koja sam tako razmišljala. Možda i ti još uvijek tako razmišljaš? Čekaš posao, muža/ženu, djecu… i vjeruješ da će tek tada život biti smislen i da ćeš tek tada moći reći da postoji ono nešto za što se isplati živjeti.

Koja je najvažnija stvar na svijetu?

Ne kažem da je pogrešno željeti brak, djecu, dobar posao… Pogrešno je kada nešto od toga (ili to sve) postane jedini smisao našega života. Pogrešno je kada iz kreveta ustajemo i navečer liježemo, a da u međuvremenu nismo podigli pogled prema nebu i sjetili se Onoga koji nam sve to daje. Godinama sam vjerovala da će se sve u mom životu posložiti i da ću pronaći smisao kad se udam i budem majka. Nisam obraćala pozornost na sitnice kojima mi je Bog uljepšavao dane i pokazivao mi svoju ljubav. Zatvorila sam se za sve drugo i za sve druge jer sam vjerovala da je to moj cilj! Kako li je to bilo pogrešno. Bog je rekao „Nije dobro da čovjek bude sam! Načinit ću mu pomoć kao što je on.“ (Post 2), ali ne zaboravimo da je Adam radio, komunicirao s Bogom, imao iskren odnos s njim, prije nego li mu je Bog darovao Evu. Dokle god netko/nešto u našem životu bude na mjestu koje pripada Bogu, ništa u našem životu neće biti na svom mjestu. Pa ni mi sami.

„…sadašnji nam život nije dan ni zbog čega drugoga doli da postignemo vječni život.“

Koja je najvažnija stvar na svijetu? Sveti je Padre Pio rekao: „…sadašnji nam život nije dan ni zbog čega drugoga doli da postignemo vječni život.“[1] Naš odnos s Bogom je ono što ostaje za svu vječnost. Što ga više upoznamo, više ćemo ga ljubiti, a On će se brinuti da ne budemo uskraćeni za ono što nam je u životu potrebno. Kada sam malo više vremena provela u razmatranju Božje riječi, shvatila sam koliko poruka i smjernica za život mogu ondje pronaći. Niti jedan čovjek nam ne može dati ljubav za kojom čezne naše srce. Svi mi, manje-više, imamo takva očekivanja. Ni sami nismo savršeni, a očekujemo da onaj drugi to bude. Zato se danas toliki brakovi raspadaju, ulazi se u veze koje odvlače od Boga, a svjetovnost nikada nikoga nije ispunila.

„Bog ima plan za nas i u vječnosti“

Živimo za nebo. Bog ima plan za nas i u vječnosti! Treba nas i ondje, stvorio nas je za vječnost! Svi mi na zemlji imamo priliku raditi na sebi, moliti za ozdravljenje i iscjeljenje naših rana; imamo priliku upoznati Boga, živeći poziv i poslanje koje nam je namijenio – sve kako bi se pripremili za ono što NIKADA neće završiti, vječni život. Brak je jedan od puteva posvećenja. Križ, žrtva, ali i radost, ljubav i zajedništvo. Kao i u svakom drugom pozivu. No, tek kada je Bog u središtu, onda će i međusobno darivanje supružnika u braku biti plodonosno. Onda će i život, sam po sebi, biti predokus onoga što nam je Bog obećao u vječnosti.

„Svijet je pun ljudi koji vjeruju u Boga, ali ne vjeruju da je on sreća i traže tu sreću izvan njega – i upravo to je glavni razlog zbog čega su nesretni.“[2]

Razmisli o tome. Možda baš danas odlučiš promijeniti svoj život…

[1] Iz knjige „365 dana s padre Pijem“, autora Gianluigija Pasquale. Izdavač:Detecta.

[2] Iz knjige „Od Duha do uha“, autora p. Augustina Pelanowskog. Izdavač: Figulus.

Za Book.hr priredila G. S., odabrala A. P.

PREPORUKA! Knjiga „Od Duha do uha“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Kupiti je možete putem web-shopa naše Biblioteke Figulus.

Podržite naš rad