Foto: Shutterstock

Prije nešto više od godinu dana obrisao sam profile na društvenim mrežama, a već nekoliko mjeseci skoro uopće ne pratim mainstream informativne medije. Želio bih posvjedočiti kako je ta odluka zdravo utjecala na moj život.

Prva stvar. Imam više vremena za Boga, više vremena za ljude, razgovor, druženje. Nezdravu naviku listanja po Instagramu, čim se probudim, zamijenio sam molitvom ili čitanjem dnevnih misnih čitanja.

Druga stvar. Manje sam opterećen ljudskim obzirima, manje se uspoređujem s drugima i ne potičem negativne komplekse koji vode do negativnih uvjerenja: „Joj, njemu je ljepše nego meni! Da je barem meni tako…“, a ujedno umanjujem svoju ljubomoru i zavist.

Gubimo milost trenutka

Treća stvar. Više sam fokusiran na ono bitno. Na trenutak u kojem jesam. Na ljude s kojima jesam i ljepote zemlje oko sebe, ljepote naše Hrvatske. Na prekrasne prirodne zvukove i pjev ptica.

Naravno da nam je svima drago fotografirati se i sačuvati si to kao uspomenu. Međutim, u svijetu instagramske ‘savršenosti’, (ne)svjesno smo se počeli opterećivati kvalitetom slike, pozom, vlastitim izgledom i ostalim manje bitnim stvarima koje nam u tom trenutku kradu milost. Kradu nam radost tog trenutka koji nam Bog daje, radost činjenice da nam je lijepo i da smo s ljudima koje volimo.

Na koncu, ionako smo svi ljubitelji spontanih fotografija, što najbolje znamo po osmijehu koji nas ozari dok naletimo na neku (ne)savršenu, spontanu fotografiju iz djetinjstva.

Foto: Shutterstock

Plod ‘viška’ vremena

Četvrta stvar. Kako mi je um, a samim time i duh, manje opterećen fokusiranjem na živote drugih na društvenim mrežama i negativne vijesti iz poznatih medija, znatno više primjećujem svoje bližnje. Ovo „primjećujem“ se odnosi na to da ih više razumijem, da više suosjećam s njima, da mogu prepoznati njihova ranjiva područja. Upravo to plod je ‘viška’ vremena koje je Bog mogao iskoristiti da u nekim situacijama „progledam“. Da vidim koliko su ljudi potrebni Njegove ljubavi, koliko su izranjeni, povrijeđeni, razočarani. I to često upravo od nas koji bismo trebali biti „svjetlo svijeta“.

…težim odvojiti svoju grešnost i slabost od identiteta koji mi daje Bog, koji sam dobio krštenjem – da sam Njegovo dijete.

Na prvu se to možda čini kao zadiranje nosom tamo gdje mi nije mjesto, ali upravo suprotno. Meni su ovakva iskustva pomogla da ljude odvojim od njihovih grijeha (Ef 6,12), da njihove postupke promatram kao plodove njihove povrijeđenosti i nedostatak ljubavi koju nisu dobili tamo gdje su je trebali i očekivali. Time ih sve manje osuđujem, a sve više razumijem.

Pomoglo mi je to i u ljubavi prema sebi, tako da težim odvojiti svoju grešnost i slabost od identiteta koji mi daje Bog, koji sam dobio krštenjem – da sam Njegovo dijete. Pomaže mi da svoje postupke ne promatram iz krivnje nego iz pitanja: „Bože, zašto sam ja to sad učinio? Što mene istinski muči?“

Fokus na dobro

Peta stvar. Više sam fokusiran na dobro. Na faksu sam konstantno slušao ponavljajuće apokaliptične izraze kako je sve loše, od države do medija, ovih onih. Kako nas očekuje kriza, ova bolest, ona bolest.

I onda se pitaš: „Je li Božja Riječ doista stvarna i istinita?“ Jer ako Riječ tvrdi: „Puna je zemlja dobrote Gospodnje“ (Ps 33, 5) – kako se onda to povezuje s ovim što čitamo u medijima? Jedna od ove dvije strane laže. Na nama je da odlučimo kojoj ćemo strani povjerovati.

Iako se možda čini da je svijet ukalupljen unutar društvenih mreža, svijet je i oko nas…

Jer, kako ćemo mi povjerovati u to da je „puna zemlja dobrote Gospodnje“ ako dnevno pročitamo 20-ak vijesti koje govore o ratu, krizi, depresiji, korupciji, prevarama, beznađu…?

Jako teško.

Evangelizacija na društvenim mrežama

Svime što sam naveo ne želim umanjiti vrijednost evangelizacije na društvenim mrežama, koju potičem jer je i meni osobno, prije nekoliko godina dok sam lutao, znala biti okrepljujuća. Svakako, neka svatko radi po poticaju. Neki su doista pozvani evangelizirati na društvenim mrežama, ali kod takvih se to i prepoznaje po plodovima.

Svi smo mi pozvani biti „svjetlo svijeta“. Iako se možda čini da je svijet ukalupljen unutar društvenih mreža, svijet je i oko nas. Svijet su naši bližnji, prijatelji, kolege s posla, poznanici… Nekad će naša molitva u četiri zida za taj svijet značiti puno više od lajka ili komentara: „Super izgledaš!“

Leo Marković; Book.hr