Foto: Pixabay

Već od apostolskih vremena, zatim stalno u svojoj Predaji, Crkva je jedinstvo božanskog nauma u oba Zavjeta objašnjavala s pomoću tipologije. Po njoj se u Božjim djelima Staroga zavjeta razabiru pralikovi onoga što je Bog u punini vremena izvršio u osobi svoga utjelovljenog Sina.

Kršćani tako čitaju Stari zavjet u svjetlu Krista koji je umro i uskrsnuo. Ovo tipološko čitanje iznosi na vidjelo neiscrpni sadržaj Starog zavjeta. Ono nas ipak ne smije navesti da zaboravimo kako Stari zavjet zadržava vlastitu vrijednost objave, što mu je sam naš Gospodin ponovo potvrdio. Zato i Novi zavjet iziskuje da bude čitan u svjetlu Staroga. Prvotna kršćanska kateheza stalno se njime služila.

Prema staroj izreci, Novi zavjet se u Staromu skriva, a Stari se u Novom otkriva: »Novum in Vetere latet et in Novo Vetus patet.«

Izvor:  Katekizam Katoličke Crkve, br. 128-129; L. M. 

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.