Foto: Ptashkimenko, Shutterstock

Tvoj čas
U maglama Te jutrom tražim zahvalna što otvorih još jednom oči
Da Te srcem nađem u riječima od svake blagosti blažim,
Ulazim u radosti gubavog, hromog, slijepog nad kojima se saginješ ganut,
do dna
I nada mnom lebdi osmijeh blag dok kroz maglu slutim Ti trag u Riječi
Odmiče dan
Naslanjam se na Radost
dok se magle spuštaju niz rijeku
S njima odlaze brige, sumnje i strah
Još Te čuvam šutnjom iznova
U strpljivosti koracam ka Slobodi
i ne pitam do kad’ dok kušam svaki svoj let i svaki pad
Kad si bliz ni zraka ne trebam
Ušuškana duša je u najljepše misli Svjetla
dok svaki sljedeći tren nagoviješta Tvoj čas
Marina

Za Book.hr priredila A. P.