Foto: Shutterstock
Ulazak u unutarnju molitvu sličan je početku euharistijskog bogoslužja: »skrušiti« srce, pribrati cijelo svoje biće pod djelovanjem Duha Svetoga, boraviti u prebivalištu Gospodnjem koje smo mi sami, probuditi vjeru da uđemo u prisutnost Onoga koji nas čeka, dati da nam padnu maske i obratiti srce Gospodinu koji nas ljubi, da mu se predamo kao prinos koji valja pročistiti i preobraziti.
Unutarnja molitva je molitva Božjeg djeteta, grješnika kojemu je oprošteno i koji pristaje prihvatiti ljubav kojom je ljubljen te joj želi odgovoriti ljubeći još više. No, ujedno zna da je njegova uzvratna ljubav ona koju mu Duh razlijeva u srcu, jer sve je Božja milost. Unutarnja molitva jest smjerno i siromašno predanje u ljubljenu Očevu volju u sve dubljem jedinstvu s njegovim ljubljenim Sinom.
Molitva je sve samo ne dosadna
Jesmo li mi kada poželjeli naučiti moliti ili mislimo da smo to naučili odavno?
Jesmo li spremni sami sebi reći da još ne znamo moliti kako treba?
Što znamo o molitvi?
Često se bavimo i proučavamo važne stvari za svoj život a jesmo li spremni istraživati, proučavati, učiti moliti?
Jer molitva je život, molitva nas uzdiže u visine, molitva nas uvodi u Božje srce, molitva nas odvaja od ovoga svijeta i povezuje nas s Bogom.
Možemo i mi reći Gospodinu neka nas nauči moliti, možemo tražiti pomoć od ljudi koji imaju plodove molitve.
Možemo ako želimo.
Gospodine, često smo, kroz razne tečajeve, spremni naučiti razne stvari: jezike, kuhati, šivati, letjeti itd.
Molim te da i ja naučim moliti, jer to se uči a ja sam još uvijek učenik. Amen.
Autor: Nediljko Jelčić
Izvor: Katekizam Katoličke Crkve, br. 2711-2712; L. M.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
