Foto: Pixabay

Da oslobodi dušu od neurednih sklonosti i osposobi je da ima čistu nakanu u svom djelovanju kako bi mogla razlikovati duhove, Ignacije predlaže duhovne vježbe kao najbolje sredstvo da se postigne taj cilj. Čini se da je legitimno postaviti Ignaciju ozbiljan prigovor odnosno pitanje je li uopće moguće osloboditi se svih neurednih sklonosti.

Koliko puta smo čuli da se za nekog kaže: “To ti je takav čovjek i tu ti brate pomoći nema!” Možda i sami godinama ispovijedamo iste grijehe iako svaki puta u dijelu skrušenja kažemo: „Čvrsto odlučujem da ću se popraviti i da više neću griješiti.” Je li Ignacije ozbiljno mislio da se zaista mogu iskorijeniti sve neuredne sklonosti duše?, piše p. Mijo Nikić za portal Ignacije.hr.

Jest, on je to sasvim ozbiljno mislio i tako druge naučavao. Već u prvoj napomeni za duhovne vježbe kaže da su to vježbe kojima se duša treba skloniti „da odstranimo sve neuredne sklonosti, te da, pošto smo ih odstranili, tražimo i nađemo volju Božju.” Prema tome, Ignacije je čvrsto vjerovao da se čovjek može promijeniti. Naravno, uz milost Božju koju Bog daje svima, jer je njegova želja da se svi spase i dođu do spoznaje istine, a da netko bude spašen potrebno je da se promijeni, odnosno da se ponovno rodi, kao što reče Isus Nikodemu (Iv 3,3).

Čini se da je vrlo mali broj osoba koje ulaze velikodušno u duhovne vježbe i ostaju do kraja vjerne svim onim sitnim, i na prvi pogled, ne tako važnim detaljima na kojima je sv. Ignacije puno inzistirao. Naime, osoba koja dragovoljno i svjesno prihvati strogu šutnju kroz mjesec dana, koja se istinski otvori Bogu i dopusti mu da je On mijenja, prije ili kasnije će se nešto u njenoj duši morati događati.

Cijeli tekst patera Mije možete pročitati ovdje.

Ignacije.hr; Book.hr