Foto: atsurkan , Shutterstock

Svaki mjesec Marko bi vlakom s roditeljima išao na izlet kod bake. Jednog dana dijete reče roditeljima:

„Ja sam već odrasla osoba. Mogu li sam kod bake?”

Nakon kratke rasprave, njegovi roditelji su pristali. Stajali su s njim dok je čekao da vlak krene. Oprostili su se od sina i kroz prozor mu dali upute. Marko im je ponovio:

„Znam. To ste mi rekli već tisuću puta!”

Kad je vlak trebao krenuti, otac mu je šapnuo na uho:

„Sine, ako se osjećaš loše ili nesigurno, ovo je za tebe.”

I stavio je nešto u džep.

Sada je Marko bio sam, sjeo je u vlak kako je htio, prvi put bez roditelja.

Kroz prozor se divio krajoliku. Kraj njega je prošlo nekoliko nepoznatih osoba. Napravili su veliku buku. Ušli su i izašli iz vlaka. Jedan od putnika pogledao je dječaka i pitao ga zašto je sam. Druga osoba pogledala ga je tužnim očima.

Marko se svake minute osjećao sve tjeskobnije. U jednom trenutku obuzeo ga je strah i počeo se bojati. Osjećao se vrlo napušteno i usamljeno. Pognuo je glavu, sa suzama u očima i sjetio se da mu je tata nešto stavio u džep. Drhteći je tražio ono što mu je otac dao. Nakon što je pronašao komad papira, pročitao je:

„Sine, ja sam u zadnjem vagonu.”

Takav je život, moramo pustiti svoju djecu. Moramo im dopustiti da isprobaju nove stvari. Ali uvijek budimo u zadnjem vagonu, pratimo ih za slučaj da im zatreba podrška i pomoć. Kada naiđu na prepreke i ne znaju kako se s njima nositi ili što učiniti, budimo im na raspolaganju. Za roditelje djeca su uvijek djeca, bez obzira na broj godina.

Izvor, Stjepan Ivan Horvat, preuzet s Facebooka

Za Book.hr priredila A. P.

Preporučujemo knjigu „Kako odgajati dobru katoličku djecu“ Mary Reed Newland.

Za vrijeme trajanja Interlibera, knjigu možete nabaviti po posebnoj sajamskoj cijeni putem webshopa naše biblioteke Figulus ovdje.