»Ne ući u napast« uključuje odluku srca: »Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce […]. Nitko ne može služiti dvojici gospodara« (Mt 6,21.24). »Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo« (Gal 5,25).
Tim »pristajanjem« uz Duha Svetoga Otac nam daje snage.
»Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati« (1 Kor 10,13).
Međutim, ta borba i ta pobjeda nisu moguće bez molitve. Svojom je molitvom Isus svladao Napasnika na početku i u završnoj borbi agonije.
Ovom prošnjom našemu Ocu Krist nas sjedinjuje sa svojom borbom i agonijom. Postojano se naglašava budnost srca u zajedništvu s njegovom budnošću. Budnost je »čuvarica srca«.
Isus moli Oca da nas »čuva u svom imenu«. Duh Sveti nastoji da nas bez prestanka potiče na tu budnost. Ova molitva dobiva sav svoj dramatski značaj u odnosu na konačnu kušnju naše zemaljske borbe; ona moli i ustrajnost do kraja. »Evo dolazim kao tat. Blažen onaj koji bdije« (Otk 16,15).
Izvor: Katekizam Katoličke Crkve, br. 2848-2849
Foto: Ramdlon; Pixabay
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
