Svjedočanstva

OTVORILA SRCE!

Imala sam viziju hostije i napokon sam punim srcem shvatila tko mi dolazi tijekom euharistije Na adresu redakcije pristiglo nam je svjedočanstvo čitateljice; sa svima nama dijeli poseban trenutak kada je spoznala koga primamo u svetoj hostiji na euharistiji

Foto: Gorodenkoff, Shutterstock

Foto: Gorodenkoff, Shutterstock

Moje ime je Marija, majka sam dvije djevojčice (14, 11 godina), iz Viškova sam. U braku sam sad već 16 godina. Dok sam bila djevojka davne 2005., doživjela sam na susretu u „Hrvatskoj Tišini” kod fra Ive Pavića potpuno obraćenje. Gospodin mi je ozdravio duh. Kako je tada rekao fra Ivo, to je najveće ozdravljenje. Ali ne želim ovim putem o tome svjedočiti, iako je i to prekrasno svjedočanstvo nego već dulje vrijeme imam poticaj pisati vam o sljedećem…

Nakon 2005. godine život mi se promijenio

Kada sam doživjela obraćenje davne 2005. godine, moj se život skroz promijenio. Krenula sam svaki dan na svetu misu, ali nešto me mučilo.  Odmalena su me učili da je Isus prisutan u svetoj hostiji; ja sam ga štovala i klanjala mu se u svetoj euharistiji, ali to je bilo samo na razini intelekta, ne i u srcu. U srcu kao da nisam mogla u potpunosti prihvatiti da je u svetoj euharistiji prisutan živi Bog. I počela sam žarko moliti da mi Gospodin dâ da srcem osjetim da je prisutan u euharistiji.

Vizija tijekom molitve

I nedugo nakon moje žarke molitve da srcem prihvatim da je živi Bog u euharistiji (jer me to jako mučilo) u molitvi sam imala viziju. Ispred mene se pojavio veliki krug. A iz tog kruga izašao je Isus raširenih ruku. Ispod njega izašla je još jedna osoba. I tad je vizija nestala… Ostala sam zbunjena i molila Gospodina da mi pojasni što bi to moglo biti, ali odgovor na moju molitvu nije dolazio punih GODINU dana.

Duhovne vježbe

Tada sam bila u Ignacijskim duhovnim vježbama gdje se godišnji susret održavao u Zagrebu u crkvi Svete Mati Slobode. A do tada niti sam čula za tu crkvu niti sam vidjela sliku te crkve. Možete samo zamisliti moj šok kad sam ušla i vidjela oltar. Bila sam šokirana. S velikim strahopoštovanjem sjela sam u klupu i nisam prestajala gledati oltar, misleći: Pa to je moja vizija od prije godinu dana. Sjedila sam i čekala što će biti… Misu je držao fra Ivo Pavić.

Podizanje Presvetog oltarskog sakramenta

U trenutku podizanja Presvetog oltarskog sakramenta iz hostije je izašla svjetlost i svijetlila je velikom svjetlošću. Mislila sam da mi se pričinja. Zatvarala sam i otvarala oči, ali svjetlost je i dalje bila prisutna. Isto se ponovilo kod podizanja kaleža. Svjetlost je izlazila iz kaleža i stajala ispred. Za mene nije bilo toliko značajno to što sam vidjela već ono što se dogodilo u mome srcu. U komadiću kruha, komadiću hostije, u trenutku pretvorbe zaista se događa tajna naše vjere – Isus dolazi i nastanjuje se u njoj.

U komadiću kruha, komadiću hostije, u trenutku pretvorbe zaista se događa tajna naše vjere – Isus dolazi i nastanjuje se u njoj.

Prva prava sveta pričest punim srcem

Bila sam toliko potresena da sam teškom mukom ustrajala u tome da pratim svetu misu. Kad je došlo vrijeme pričesti, samo sam molila: „Isuse, daj mi sad snage da odem na pričest”. Molila sam da se na van ne vidi, da nitko ne primijeti u kakvom sam nutarnjem duhovnom stanju. Bila je to pričest kao da mi je prva prava sveta pričest! Napokon punim srcem shvaćam tko dolazi i da se On nastanjuje u meni. Suze su samo tekle niz obraze. Poslije toga nema šanse da pred Presvetim stojim.

I kad gledam ljude kako stoje dok svećenik podiže euharistiju pomislim samo da znaju ne da bi klečali već bi se svi prostrli pred Gospodinom.

I kad gledam ljude kako stoje dok svećenik podiže euharistiju, pomislim samo: „Kada bi znali, ne bi niti klečali već bi se svi pred Gospodinom prostrli”.

Kleknula u bijelim hlačama

I još jedna mala anegdota. Nedugo nakon tog događaja, bila sam na misi koja se održavala na otvorenom. Ja u bijelim hlačama, a ispod mene prašina i blato. Mislim si: „Što da sad napravim? Nemam maramice, a nemam na što kleknuti.” Bila sam sva u brizi kako ću poslije u prljavim hlačama. Tada sam pomislila: „Nema šanse da stojim pred mojim Gospodinom” i odvažno kleknula, bez obzira na sve. Kad sam ustala, hlače su mi i dalje bile potpuno bijele. Kako sam se samo nasmijala. Gospodine, uvijek se sa mnom šališ i daješ tako slatke lekcije.

Za Book.hr svjedoči N.N. (Podaci poznati uredništvu.)

Za Book.hr priredila A. P.

Svoje nam svjedočanstvo možete poslati  e-mailom na adresu: [email protected]

Preporučujemo ti knjigu „Presveta euharistija. Naša Pasha i naš živi kruh“ o. Thomasa J. McGoverna koju možeš nabaviti putem webshopa naše biblioteke Figulus ovdje.

Ako Vam se svidio ovaj članak, podržite nas donacijom! Jednostavno je – samo skenirate kod.

 

Želim donirati 1 EURO:

 

Želim donirati 5 EURA:

 

Želim donirati 10 EURA :

 

 

Na taj način omogućujete nam da nastavimo s radom.

 

Hvala!

 

❤️

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh