Foto: Shutterstock; tommaso lizzul
Kršćanstvo bi trebalo biti zapravo naš zajednički temeljni identitet, čak i prije nacionalnosti. U Kristu smo braća i sestre, nema razlike, Crkva je naša zajednička majka.
Kad bismo to shvaćali i živjeli, ratova između »kršćana« ne bi bilo, a svakako bi i ratovi s nekršćanima u mnogočemu izgledali drugačije: naprimjer, kršćani ne čine zvjerstva, niti se vode osvetom. Da je ono iznutra, vječno, istinsko, ono pitanje srca i duše uistinu najvažnije, dokazao je i sâm Gospodin kako čitamo u evanđeljima, kada nijednom riječju ili gestom ili čak primišlju nije sudjelovao u ničemu što bi Rimljane na bilo koji način povrijedilo.
Naša domovina je na nebesima
A oni su okupirali njegovu zemaljsku domovinu. Ništa o »politici« ne nalazimo niti u ostalim knjigama Novog zavjeta. Ne bih ulazio u dubinu toga dubokog pitanja nego samo podsjećam da su kršćani ljudi koji »žive u ovomu svijetu ali nisu od ovoga svijeta«. Volimo svoju domovinu, ali »domovina je naša na nebesima«, kako negdje zapisa sv. Pavao.
…sudbina narodâ i svijeta u rukama Gospodina
Nismo apolitični, nismo ignoranti, nismo indiferentni, ne dozvoljavamo da nas maltretiraju, ali kao kršćani sasvim sigurno znamo da je sudbina narodâ i svijeta u rukama Gospodina, te da se ratovi zaustavljaju molitvom i žrtvom, a ne manifestima ili revolucijama. Štoviše, kršćani ljube neprijatelje! Kršćani praštaju svojim progoniteljima i mučiteljima!
Nevjerojatno, ali istinito! Poslanje Crkve je moliti, činiti milosrđe, spašavati duše. Unutar ovoga ulazi i opomena, prijekor nepravednim vlastima, odupiranje zlomu, apostrofiranje nepoštenja i grijeha u društvu u kojemu Crkva živi i radi. U ljubavi dakle prema besmrtnim dušama koje se trebaju spasiti.
Iz knjige „Jao, jao, Babilon je pao!“ autorâ patera Marka Glogovića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
