Foto: Shutterstock

Sve ima svoj početak i kraj, osim Boga koji je vječan, bez početka i svršetka, bez prošlosti i budućnosti. On je vječno sada. Naš je život pun početaka, pa tako i svršetaka. I sve ono što ima svoj početak i kraj, podložno je vječnomu Bogu koji sve stvara, svime upravlja i sve uzdržava u svojoj beskrajnoj i milosrdnoj ljubavi.

Prepustimo Božjoj volji sve životne trenutke, pogotovo one manje ugodne i bit će nam lakše

Još je jedna godina iza nas. Tako je brzo prošla. Tako je brzo prošlo 365 dana koji se nikada više neće vratiti. Dobro je zapitati se što smo učinili s tim danima, što smo učinili sa svojim životom, što smo, zapravo, učinili za svoj vječni život?! Hoće li nas prošla godina jednoga dana tužiti na Božjem sudu zato što ju nismo proveli onako kako je to Svevišnji od nas očekivao? Je li nam dobri i milosrdni Bog bio na prvom mjestu u životu?! Ako nije bilo tako, onda ni sve drugo nije bilo na svome mjestu.

Na početku smo jedne nove, milosne, od Boga darovane godine. Svaka nova godina novi je početak, nova prilika za rast i sazrijevanje u vjeri i ljubavi, mudrosti i milosti. Novi je početak i novi izazov. Živeći u vremenu, neprestano se nalazimo pred nekim počecima. Život se i sastoji od mnogo početaka. Kaže se da je svaki početak težak. Sve to ovisi o nama i našem odnosu prema stvarnosti koja nas okružuje. Prepustimo Božjoj volji sve životne trenutke, pogotovo one manje ugodne i bit će nam lakše. Darujmo svome Bogu prvo i središnje mjesto u svome životu, kako bi sve ostalo bilo na svome mjestu. Božja smo djeca i Bog zaslužuje da nam on bude najvažniji u životu.

Što znači primiti Krista? To znači truditi se živjeti kao što je on živio. Živjeti po evanđelju, vršiti volju Božju. Usvojiti Isusov način razmišljanja, osjećanja, gledanja na stvarnosti u sebi i oko sebe…

Proslavili smo Božić, središnji događaj u povijesti čovječanstva. Proslavili smo određeni povijesni događaj i Božji zahvat u ovom našem svijetu i životu. Bog koji je sama ljubav, milosrđe i dobrota pronašao je način da postane djetetom i ne prestane biti Bogom. To je razlog naše radosti i sreće. Isus je postao našim bratom kako bismo mi postali Božjom djecom. Čitamo u evanđelju: „Onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja.“ Evo nagrade svima „koji ga primiše“: postali smo djeca Božja, Bogoliki; koliko je moguće, izjednačeni smo sa svojim najvećim bratom – Bogočovjekom. Je li to tako? Je li naš sličan njegovu životu?

Što znači primiti Krista? To znači truditi se živjeti kao što je on živio. Živjeti po evanđelju, vršiti volju Božju. Usvojiti Isusov način razmišljanja, osjećanja, gledanja na stvarnosti u sebi i oko sebe – napose usvojiti ljestvicu vrijednosti koju je on postavio. Sjetimo se samo nekoliko Isusovih misli:

„Ja sam jedini Put, jedina Istina i Život!“ (Iv 14, 5).

„Novu vam zapovijed dajem da ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“ (Iv 13, 34).

„Učite se od mene, jer sam blaga i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim!“ (Mt 11, 25).

„K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše!“ To je vrlo teška riječ izabranom narodu. Ma koliko to pokušali objasniti, ostaje neobjašnjivo: zašto Izabrani narod nije primio svoga najvećeg Sina, zašto mu je priredio Kalvariju? Ne primiše ga… Na početku života dali su mu jasle, a na svršetku križ. Ne primiše ga! Pazimo da te riječi i nas ne pogode jednoga dana! Učinimo sve kako bi svoga Boga u ovoj novoj godini još više primili i proslavili svojim životom! Pomozimo i drugima na tom putu, kako bismo bili osvjedočeni vjernici.

Autor: fra Petar Ljubičić; Book.hr