Aktualnosti

REPORTAŽA BOOK.HR-a: SAN GIOVANNI ROTONDO

FOTO Posjetili smo grad u kojem je Padre Pio živio i djelovao: I 50 godina nakon njegove smrti, milijuni vjernika dolaze moliti za zagovor sveca iz Pietrelcine

Posjetili smo grad u kojem je Padre Pio živio i djelovao: I 50 godina nakon njegove smrti, milijuni vjernika dolaze moliti za zagovor sveca iz Pietrelcine

San Giovanni Rotnodo, maleni grad na jugu Italije, prije stotinu godina bio je samo zaselak sa samostanom, no rođenje jednog (ne)običnog čovjeka, koji je utjecao na živote mnogih, sve je promijenilo. Danas je taj grad drugo hodočasničko odredište u svijetu, prema broju hodočasnika koji godišnje ondje hodočaste – njih oko osam milijuna.


Uz taj se grad veže jedna posebna životna priča – ona Padre Pija, talijanskog kapucina i svećenika, koji je veći dio svoga života i služenja proveo upravo u San Giovanni Rotondu. Ispisao je njegovu povijest svojim životom, za kojeg mnogi kažu da je bio čudesan jer ga je Bog obdario mnogim karizmama i darovima. I mi smo se, zajedno s tisućama drugih hodočasnika, prošloga tjedna uputili u San Giovanni Rotondo, na proslavu 50. obljetnice smrti tog velikog sveca i 100. obljetnice otkada je dobio vidljive stigme. Svečano misno slavlje toga dana predvodio je papa Franjo, koji je, osim San Giovanni Rotonda, posjetio i rodno mjesto Padre Pija – Pietrelcinu.

Posjetili smo grad u kojem je Padre Pio živio i djelovao: I 50 godina nakon njegove smrti, milijuni vjernika dolaze moliti za zagovor sveca iz Pietrelcine

Već u povečerje 16. ožujka, grad je odisao uzbuđenjem i radošću zbog onoga što će uslijediti. Plakati s najavom dolaska Svetoga Oca, koji su se mogli vidjeti po gradu, dodatno su podignuli atmosferu i probudili ponos u srcima onih koji su prošli stotine, pa i tisuće kilometara da bi došli u San Giovanni Rotondo. U kripti crkve, gdje je bilo izloženo tijelo Padre Pija, mnogi su u tišini, zatvorenih očiju i otvorena srca, molili omiljenog sveca za zagovor kod Boga.

Sandro Juković, hodočasnik iz Hrvatske, ispričao nam je da je o Padre Piju čitao još kao student, a jednom je i sanjao da ga ispovijeda, što ga je potaknulo da ode na hodočašće. Nakon toga mu je, kako kaže, Padre Pio postao poput najboljeg prijatelja:

„Dugo sam, nakon što sam vidio da Kristofori organiziraju hodočašće, želio otići i sada mi se, Bogu hvala, pružila prilika. Skupljao sam novac za jednu svoju strast – biciklizam. Želio sam kupiti novi bicikl i kada je bila devetnica Padre Piju u rujnu prošle godine, odlučio sam da više neću razmišljati o biciklima i tim svojim strastima i problemima, i da ću se više fokusirati na molitvu. Tako sam krajem devetnice odlučio ići na hodočašće. Htio sam se uvjeriti da je njegovo tijelo tamo, i u tim trenucima shvatio sam da imam tijelo kao i on, i da trebam raditi na tome da budem ‘manje nedostojan’ toga poziva, kako je Padre Pio govorio.“

Posebne trenutke uz grob svetog Padre Pija doživjela je i Lucija iz Požege, koja je prvi puta došla u San Giovanni Rotondo:

„Posebno me dirnulo kada sam bila kod groba Padre Pija i vidjela to njegovo lice, koje je odavalo nekakav posebni mir. To mi se urezalo u sjećanje. Mislim da ću se svaki puta kada budem uznemirena, sjetiti tog njegova lica koje je tako spokojno.“

Hodočasnici u molitvi kod tijela Padre Pija

Dolazak Pape Franje u San Giovanni Rotondo bio je svojevrsna potvrda da je svjedočanstvo sveca kojemu je Krist dao milost da supati s njim, po daru stigmi koje je nosio na svome tijelu, od velike važnosti za Katoličku Crkvu, a onda i na poseban način za svakog vjernika osobno.

O važnosti koju svjedočanstvo Padre Pija ima za Katoličku Crkvu, razgovarali smo s provnicijalom franjevaca kapucina provincije Monte Sant’Angelo, fra Maurizijom Placentinom, koji nam je rekao da je svjedočanstvo svetog Pija važno za Katoličku Crkvu upravo „zato što vraća pozornost na čovjeka, na patnju i ljude koji pate, na vrijednost molitve, kao i na misticizam, to jest na Boga koji je misteriozan, koji je prisutan u otajstvu euharistije i molitvi“. On sam, priča nam, rođen je u San Giovanni Rotondu i još kao dijete vidio je mnoge ljude koji su dolazili na njegov grob, ali je i imao priliku slušati mnoge koji su ga poznavali, što je zasigurno utjecalo na njegov život. Odrastajući ga je još više upoznao, a danas za njega kaže da je „znak našeg vremena, poziv na shvaćanje vrijednosti vjere i spremnosti na patnju“.

Tijekom svoje homilije i sam papa Franjo govorio je o Padre Piju kao uzoru koji trebamo nasljedovati. On je pronašao i ispunio svrhu svoga života. Kako je rekao Sveti Otac, taj se svetac drugima odlučio darovati upravo u sakramentu svete ispovijedi u kojem započinje iscjeljenje naših srdaca. Molitva, malenost i mudrost života ono je što trebamo nasljedovati iz primjera sveca iz Pietrelcine.

Papa Franjo uoči misnog slavlja u San Giovanni Rotondu

U San Giovanni Rotondu sreli smo i fra Itala, mladog franjevca koji nam je posvjedočio što Padre Pio znači za njega:

„Padre Pija upoznao sam nakon što sam ušao u samostan. Prije je bio samo jedna osoba koju sam kao dijete promatrao naslikanu na predmetima moje bake. Nakon ulaska u samostan produbio sam svoje znanje o Padre Piju, posebno kroz iskustva i osjećaje koje je narod gajio prema njemu. Za njega možemo reći da predstavlja model jednog vjerničkog života. Iz primjera njegova života možemo vidjeti da žrtva kao molitva na kraju postane odgovor na bol mnogih osoba.“

Svjedočanstvo Padre Pija, priča nam fra Italo, vezano je s povijesnim periodom u kojem je živio. Ratno je razdoblje bilo vrlo teško. Vidio je milijune mrtvih i njihovu bol i patnju proživljavao je zajedno s njima. Crkva danas, nastavlja on, ponovno može otkriti misterij križa na jedan drugi način jer Isus je za nas otišao na križ, stoga smo i mi pozvani proživljavati patnju drugih, suosjećati s njima. Padre Pio je od početka dijelio patnju drugih, bio je tu za sve koji su bili u potrebi.

Matteo Todalo, bogoslov iz Monte Sant’Angela, u Padre Piju pronašao je uzor na svom putu prema svećeništvu:

„Padre Pio svećenik je koji je uvijek bio uz narod, koji je hodao zajedno s ljudima. On je primjer dobrog pastira koji hoda zajedno sa svojim narodom. Kroz molitvu, Padre Pio je živio prijateljstvo s Isusom, jednu povezanost s Bogom. Molitva je bit svega, s molitvom si među ljudima. Ako ne moliš, ne možeš doživjeti Krista, a onda ga ne možeš ni navijestiti drugima. Kod mene bogoslova i kod svih mladih molitva predstavlja odnos prijateljstva i povezanosti s Isusom, koji je stalno uz nas.“

Na pitanje zašto je svjedočanstvo Padre Pija važno za Katoličku Crkvu, rekao nam je da je Padre Pio živio ono što danas papa Franjo govori i živi, a to je izlazak Crkve među ljude, među narod, na margine društva, proživljavajući s njima, kako kaže, sve patnje i sve nadolazeće bolesti, živeći i žrtvujući se zajedno s njima u Kristu.

Papa Franjo u bolnici „Casa Sollievo della Sofferenza“ na Odjelu pedijatrije

Da je Padre Pio suosjećao s potrebitima, posebice bolesnima, svjedoči i velebna zgrada nedaleko od crkve u San Giovanni Rotondu – bolnica koja nosi naziv „Casa Sollievo della Sofferenza“ (tal. „Dom za olakšanje patnje“). Uz samu izgradnju bolnice postoje mnoge zanimljive priče. Jedna od njih ta je da je nacrt napravio Angelo Lupi, koji je po struci bio fotograf. Isto tako, jedan od suradnika Padre Pija, koji je bio ateist, u međuvremenu se obratio i postao vjernikom. Uz pomoć brojnih suradnika i pristiglih donacija, priča nam gospođa Natasha, koja nas je provela bolnicom, Padre Pio uspio je realizirati prvotnu zamisao da se izgradi bolnica internacionalnog karaktera, u kojoj bi se mogli liječiti svi, neovisno o nacionalnosti, rasi, ili vjeri. Danas je u bolnici oko 887 pacijenata, a dnevno ih ondje bude oko 1000. Padre Pio je vjerovao da se znanost i vjera trebaju prožimati, a ne se suprotstavljati jedna drugoj. U tom duhu izgrađena je bolnica poznata u cijelom svijetu.

Posebnost bolnice dvije su kapelice. U kapelici na prvom katu bolnice, Padre Pio je slavio svete mise, a u drugu nije odlazio zbog lošeg zdravstvenog stanja. Jedna od najznačajnijih suradnica Padre Pija tijekom izgradnje bolnice bila je engleska novinarka Barbara Ward, uz koju se vezuje priča o vitraju iz kapelice na prvom katu bolnice, o kojoj više možete pročitati ovdje. Prilikom dolaska u San Giovanni Rotondo, Sveti je Otac posjetio bolnicu – odjel pedijatrije i onkologiju, gdje se liječe bolesna djeca. Susret je bio izrazito emotivan. Suze, zagrljaji i očinska toplina Svetog Oca dirnuli su tisuće vjernika koji su okupljeni ispred vanjskog oltara nove crkve na ekranu promatrali Papin posjeti malim bolesnicima. Papa Franjo svojim je primjerom pokazao da je odlučan u namjeri da nasljeduje sveca iz Pietrelcine, čijem se zagovoru i danas mnogi utječu.

Iz kapelice na prvom katu bolnice „Casa Sollievo della Sofferenza“ u San Giovanni Rotondu

Oni, koji su život sveca, kojega mnogi smatraju svojim „duhovnim ocem“, nazvali čudesnim, bili su najbliže stvarnoj definiciji koju nije lako sročiti. Ona je prilično osobna, i svatko tko je čitao i promišljao o njegovu životu, donio je zaključak na osnovi vlastitih doživljaja jer neke stvari ipak ostanu zapisane u srcu: „To je bio poziv za moju dušu. Bilo je jako lijepo. Padre Pijo za mene je jedan od najvećih svetaca koji je hodao ovom zemljom. Vidio sam na izrazima lica ljudi, koji su bili skeptični, da su izlazili s pozitivnim mislima i riječima.“, rekao nam je Robert koji se iz Zagreba uputio na gotovo tisuću kilometara dug put do San Giovanni Rotonda.

Padre Pio je prepoznao i prihvatio „uski“ put – put ljubavi, žrtve i nesebičnosti, koji vodi do Božjega srca. I odvažio se ići njime, unatoč neprihvaćanju i osudama svojih suvremenika. Njegova odvažnosti i ustrajnost da hodi tim putem cijeloga života izazivaju divljenje, ali, kako je rekao papa Franjo, nije dobro da ostane samo na tom činu, već trebamo biti odlučni u nasljedovanju primjera siromašnog fratra, koji je svojim molitvama i žrtvama mnoge doveo do Božjeg srca.

 

Galeriju fotografija iz San Giovanni Rotonda možete pogledati ovdje:

Gabriela Jurković; Book.hr

Foto: San Marco in Lamis Foto

Komentirajte
Na vrh