Svjedočanstva

SUSRET PADRE PIJA I ENGLESKE NOVINARKE

Lik Gospe na vitraju u kapelici bolnice u San Giovanni Rotondu skriva zanimljivu priču U cijeloj priči o nastanku bolnice nazvane „Dom za olakšanje patnje“, ostala je skrivena priča vezana s oslikavanjem Gospina lika na vitraju iznad oltara u kapelici…

Lik Gospe na vitraju u kapelici bolnice u San Giovanni Rotondu skriva zanimljivu priču

Dok je služio kao kapucin i svećenik, Padre Pio osjetio je potrebu da se izgradi bolnica u kojoj bi se mogli liječiti svi ljudi – bez obzira na rasu, vjeru, nacionalnost… To je bio veliki projekt u kojeg su bili uključeni mnogi, koji su svojim donacijama pomogli da se izgradi ta velebna zgrada.


U cijeloj priči o nastanku bolnice nazvane „Dom za olakšanje patnje“, ostala je skrivena priča vezana s oslikavanjem Gospina lika na vitraju iznad oltara u kapelici. Dok je izgradnja crkve bila u tijeku, u San Giovanni Rotondo došla je engleska novinarka Barbara Ward, koja je željela susresti Padre Pija i zamoliti ga da moli za obraćenje njezina zaručnika Roberta Jacksona na katoličanstvo. Padre Pio joj je rekao: „Ako Bog to želi, on će se obratiti.“ Na pitanje kada će to biti, odgovorio joj je: „Ako Bog to želi, upravo sada.“ Vrativši se u London, saznala je da se njezin zaručnik obratio na katoličanstvo, točno na dan i u sat kada je posjetila Padre Pija. Robert Jackson toga je dana, u to vrijeme, prolazio kraj isusovačke crkve i osjetio potrebu da uđe unutra i zamoli za obraćenje na katoličku vjeru.

Odlazak Roberta Jacksona u San Giovanni Rotondo

Barbara je s Robertom, koji je tada bio zamjenik ravnatelja Ujedinjenih naroda za pomoć i rehabilitaciju (UNRRA), organizacije za obnovu Europe nakon Drugog svjetskog rata, razgovarala o izgradnji bolnice. Robert Jackson otišao je u San Giovanni Rotondo i rekao Padre Piju: „Znam da Vam trebaju sredstva. Učinit ću sve što mogu da Vam pomognem da ih dobijete.“ 21. lipnja 1948. Američki kongres odobrio je predloženo financiranje, a UNRRA je obavijestio talijanskog premijera Alcidea De Gasperia da je bolnici Padre Pija dodijeljeno 400 milijuna lira. To je bila neizmjerna količina novca u to vrijeme.

Talijanska vlada nije znala ništa o bolnici i zatražila je informacije od perfekta Foggija, provincije u kojoj se nalazi San Giovanni Rotondo. Prefekt nije bio svjestan gradnje i ovlastio je provincijskog medicinskog upravitelja da to istraži. Otišao je na gradilište i morao je prijaviti da se gradi nova bolnica bez ikakve dokumentacije o odobrenju. Međutim, ponudio je pomoć Padu Piju u prikupljanju dokumentacije potrebne za odobrenje Ministarstva zdravstva u Rimu.

Bilo je potrebno šest mjeseci birokratskih bitki, ali na kraju je projekt odobren. Međutim, projekt je dobio samo 250 od 400 milijuna lira. Razliku je zadržala talijanska vlada za ostale projekte. Oko godinu dana zgrada se zvala „Clinica Fiorello La Guardia“, nakon čega je vraćen prvotni naziv „Casa Sollievo della Sofferenza“ (tal. „Dom za olakšanje patnje“). Gradnja se nastavila, a dar je potaknuo povećanje donacija. Barbara je zajedno sa zaručnikom Robertom ponovno posjetila San Giovanni Rotondo u jesen 1950. godine. Bili su vrlo zadovoljni načinom korištenja novca iz UNRRA-e.

Lik Gospe na vitraju u kapelici bolnice u San Giovanni Rotondu skriva zanimljivu priču

Iznenađenje u bolničkoj kapelici

Nakon što je Barbara Wards ušla u kapelicu bolnice, ugodno se iznenadila kada je vidjela da lice Marije na vitraju iznad oltaru nalikuje njezinom. Padre Pio želio joj se zahvaliti za sve učinjeno, a Angelo Lupi je dobio tu ideju, budući da ju svi smatraju „kumom“ bolnice.

Barbara Ward napisala je o Padre Piju: „Devet desetina ljudi koji su došli kod Padre Pija bili su strašno siromašni. Siromaštvo je korijen tolikih bolesti, gušenja, sljepoće, slabosti i nevolja. Padre Pio bio je zadnja osoba na svijetu koja bi dopustila da njegovi prijatelji zaborave da Naš Gospodin ne propovijeda samo dušama, već i ozdravlja tijela i obećava raj onima koji hrane gladne i odijevaju gole. Bolnica je morala biti u San Giovanni Rotondou. To je govorio zdrav razum Padre Pija i očekivao je da njegovi prijatelji budu podrška njegovom dobrotvornom projektu.“

Kad je zgrada završena, drugi arhitekti, oni koji su zapravo imali diplome, nazivali su djelo Angela Lupija (koji je po struci bio fotograf)  pravim čudom.

Prevela Vedrana Prka

Priredila Gabriela Jurković

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh