Svjedočanstva

NE BOJTE SE

Eva Vukina podijelila sestrino svjedočanstvo o porodu: Ovo je za sve one koji žele djecu ali su obeshrabreni Patnja je blagoslov ako je s Bogom i u Bogu

Foto: Pixabay


 

Mlada umjetnica Eva Vukina na društvenim mrežama podijelila je svjedočanstvo svoje sestre o trudnoći i porodu u ovo teško doba pandemije. Kaže Eva, „sve je lakše kad je s Bogom“ te poručuje da je ponosna na seku koja je imala tako čvrstu vjeru i tako predivan pristup trudnoći i porodu.

„Ona je meni dokazala koji je blagoslov nositi život pod svojim srcem.“

„Ovo je za sve one koji žele djecu ali su obeshrabreni, pogotovo u današnje vrijeme. Patnja je blagoslov ako je s Bogom i u Bogu“, poručuje Eva.

Njezin status vam prenosimo u cijelosti:

„Moja želja da budem mlada mama je ostvarena, Bogu hvala! Imala sam predivnu trudnoću, blagoslovljenu otpočetka do kraja! Želja mi je bila imati prirodan porod, za to sam molila.
Divno je osjetiti kako život raste u tebi, a još divnije na kraju upoznati to maleno sićušno biće. Pred sam kraj trudnoće, točnije 9. studenog kad mi je bio termin poroda, dobila sam koronu zajedno s mužem. Taj dan, umjesto da sam išla na pregled, ja sam morala ići na testiranje, bila sam jako obeshrabrena, taj dan je padala kiša, bilo je tmurno. No, na kraju svega, shvatila sam kako je to bila zapravo kiša milosti.

Nisam mogla na preglede, jer sam imala koronu. Svaki dan sam razmišljala je li sve u redu i molila sam da moja mala curica još malo pričeka da mama preboli koronu

Kako sam saznala da imam koronu, tako nisam željela rodit u vrijeme korone, jer sam bila uplašena, kako ću rodit u nekim posebnim uvjetima – bez mog muža. To mi je bilo jako bitno, da imam njegovu potporu, za to sam posebno molila. Pošto su bile zabranjene pratnje, bojala sam se da se dijete neće rodit u uvjetima kao svako drugo i razne negativne misli…

Nisam mogla na preglede, jer sam imala koronu. Svaki dan sam razmišljala je li sve u redu i molila sam da moja mala curica još malo pričeka da mama preboli koronu. Svaki dan sam pričala s njom i molila, molila… Čitala sam knjigu Duhovni pristup rađanju koja mi je jako pomogla i ohrabrila me!

Tako je i bilo, moja curica je pričekala! Nakon korone sam išla na pregled, bilo je sve u redu, Bogu hvala! No, nakon korone, Franciska je i dalje uživala u trbuheku i nije joj se žurilo… Tako sam ušla u 41. tjedan. Morala sam ići na preglede svaki dan, jer sam odbila indukciju (skup tehnika i lijekova kojim liječnici izazivaju porod) koju su mi liječnici svaki dan predlagali za dobro djeteta i mene. No, ja sam nekako duboko u sebi osjećala da će prirodni trudovi doći!

Možda je to bio rizik, no ja sam ustrajno molila, molitvu iz knjige duhovni pristup rađanju, “Prenošena trudnoća”. Možda se čini kako je to bilo neodgovorno s moje strane, no ja sam išla na preglede svaki dan, sve je bilo u redu, zato sam odlučila pričekati.

Napomenula bih, kako me u početku trudnoće jedino bilo strah same boli truda, to me posebno mučilo, no dragi Božek je i to posložio, da ja na kraju trudnoće uopće nisam razmišljala o boli već sam ju nestrpljivo i radosno isčekivala

Svaki dan sam išla u duge šetnje s mužem kako bih potakla trudove i to razdoblje nas je posebno zbližilo! Napomenula bih, kako me u početku trudnoće jedino bilo strah same boli truda, to me posebno mučilo, no dragi Božek je i to posložio, da na kraju trudnoće uopće nisam razmišljala o boli već sam ju nestrpljivo i radosno iščekivala (pošto sam prenosila).

I eto tako sam ja došla u 42. tjedan. Taj tjedan sam opet potpisala da odbijam indukciju i da ću pričekati još taj tjedan do kraja i ako neće biti trudova, na kraju tjedna prihvaćam indukciju.

U utorak na pregledu, dočekala me jedna prekrasna doktorica, koja me jedina ohrabrila od svih doktora koji su me u to zadnje vrijeme pregledavali! Bila sam presretna i tad sam osjetila da je Isusek djelovao preko nje i to mi je bila samo potvrda da sam donesla pravu odluku. Nakon tog pregleda sam išla vesela doma.

Popodne mi se javio brat i pitao idem li s njima u šetnju. Na toj šetnjici sam trčala za nećakom i igrala se lovice, kako bih, naravno, potaknula trudove. I to popodne nakon šetnje, tj. lovica JA SAM OSJETILA BLAGE TRUDOVE. 

U 23 h navečer stigla sam u bolnicu i tamo me dočekala ona ista predivna doktorica koja me to jutro ohrabrila! Nije slučajnost, već samo Božji prst!

Plakala sam, no ne od bolova, nego neizmjerne sreće! Javila sam svom mužu da polako osjećam bolove i tako je on krenuo doma u Čakovec iz Karlovca. Zvala sam svoju dragu sekicu koja je bila uz mene tako dugo dok moj Andro ne dođe. No trudovi su ubrzo bili na razmak od dvije minute, tako da sam odma išla u bolnicu kad je Andro stigao doma. U 23 h navečer stigla sam u bolnicu i tamo me dočekala ona ista predivna doktorica koja me to jutro ohrabrila! Nije slučajnost, već samo Božji prst! Ona me pregledala i bila sam otvorena 5 cm i s malom je bilo sve u redu.

Ostala sam u bolnici, bolovi su bili sve jači, no nisu bili nepodnošljivi. Andro nije mogao biti sa mnom za vrijeme trudova, već samo kad će biti sam porod. Bila sam sama u prostoriji za rađanje. U tišini i molitvi prodisavala sam i izdržavala trudove. Iz druge prostorije sam čula strašne krikove, pitala sam primalju tko tako galami, rekla je Romkinja, djevojčica 13 godina koja je isto imala trudove. U tom trenutku sam i nju prikazala Isuseku, da ju vodi i da joj snage. Vjerujem da je bila tamo s razlogom.

Bilo mi je rečeno, pošto sam prvorotka da bi to sve moglo dugo trajati. No u jednom trenutku, tj. u 1 i 15 u noći sam osjetila da se porod bliži, primalja me pregledala i rekla, zovite muža, otvoreni ste 10 cm. Sreći nikad kraja! Zovem Andra i od pola 2 smo bili skupa. Bilo je bolno, no, uz njegove zagrljaje, potporu, molitve koje je molio u tom trenutku, u 4 h ujutro došao je taj trenutak kad smo dobili našu curicu..

Imala sam trudnoću bez nekih komplikacija i znam da vas ima koje ste prošle svašta, no bez obzira na sve probleme, nemojte biti obeshrabrene jer Bog sve okreće na dobro ako si potpuno predan Njegovoj milosti!

Suze, suze, suze… hvala ti, Bože! Naše čudo je došlo na svijet!

Imala sam trudnoću bez nekih komplikacija i znam da vas ima koje ste prošle svašta, no bez obzira na sve probleme, nemojte biti obeshrabrene jer Bog sve okreće na dobro ako si potpuno predan Njegovoj milosti!

Posebno mi je bilo stalo do dojenja tako da sam imala i molitvu za dojenje tako da mi je i to uslišano! Fino papa i prava je mala zdrava bucka.

Jako je bitna podrška, a ja sam imala uz sebe predivnog muža koji je bio uz mene u svakom trenutku i koji me je podržavao u svakoj odluci! Isusek je djeloval prek njega.. Bogu hvala na takvom mužu!

Drage trudnice, mame… Stvorene smo za nešto preeeedivno i čudesno! Ništ nije tooolko bolno i neizdrživo za nas jer nas je On za nešt tak veliko stvoril! Donosimo život na svijet, kak velika stvar!

Ne bojte se, sve se uvijek posloži, jer ako se čini da nije dobro znači da nije kraj! Trudnoća je jedno predivno i blagoslovljeno putovanje, a susret na kraju je samo najljepši pokazatelj toga! Sve se može izdržati za to malo stvorenje koje raste u nama. Svaka žena veli, kad primiš bebu na kraju svega u ruke, svaka bol nestane i ode u zaborav! Sad to mogu potvrditi! Bogu hvala i slava!

Sretno svim trudnicama i mamama, imamo najljepši „posao“ na svijetu!
Slika koju sam stavila uz tekst je intimna, razmišljala sam da li da ju stavim, ali pokazuje tu našu istinsku radost nakon kaj smo primili u ruke našu ljubav, neopisiva je to radost, neopisiva i pobjeđuje svaku bol!


Hvala svima na molitvi i podršci!“

Klara Damiš

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh