Foto: Shutterstock

Opsjednuta studentica

„Zanimljiv je slučaj jedne studentice. Bila je vrlo inteligentna, sramežljiva djevojka, okrugla i ljupka lica. Nitko nikad ne bi mogao ni zamisliti da se u njoj skriva demon. Često je dolazila k meni. Egzorcizmi su bili siloviti, dramatični. Morale su mi pomagati još neke osobe jer je pod sotonskim djelovanjem to nježno biće postajalo ciklon. Šamarala me zastrašujuće i nekoliko mi je puta razbila naočale.

Drugom prigodom, kad sam bio zabrinut jer sam izgubio sto tisuća lira, Sotona mi je preko djevojke rekao: ‘Što radiš ovdje? Vrati se tražiti svoj novac’

Jednog sam dana bio jako umoran. Cijelo sam jutro radio i osjećao sam se jako slabo. Kad su me obavijestili da je djevojka stigla, rekao sam da sam zauzet i da ću se spustiti za petnaest minuta. Uzeo sam čašicu konjaka da me malo okrijepi i legao sam na krevet da se malo odmorim. Nakon deset minuta otišao sam do djevojke. Malo smo razgovarali. Bila je, kao i uvijek, ljubazna i tiha. Čim sam stavio štolu i počeo blagoslov, preobrazila se. Lice joj je poprimilo zao izraz. Baritonom i prezirnim glasom rekla mi je: ‘Zašto se ne vratiš u krevet da se otrijezniš?’

Drugom prigodom, kad sam bio zabrinut jer sam izgubio sto tisuća lira, Sotona mi je preko djevojke rekao: ‘Što radiš ovdje? Vrati se tražiti svoj novac.’ Sve što sam mislio ili mi je barem prolazilo kroz glavu, djevojka je otkrivala tijekom egzorcizama.

Poslije mi je taj poznati profesor povjerio da ga je susret s djevojkom jako uplašio. ‘Navikao sam raditi s neuravnoteženim osobama,’ rekao je, ‘no ta je djevojka bila potpuno drukčiji slučaj’

Budući da moje intervencije nisu davale značajne rezultate, savjetovao sam djevojci da se obrati neurologu. Uputio sam je na vrlo poznatog i dobrog stručnjaka. Otišla je k njemu u pratnji jednog rođaka. Dugo ju je pregledavao i ispitivao. Profesor je bilježio sve odgovore. Na kraju je uzeo papire koje je ispunio i počeo je iznositi svoje mišljenje. Djevojku je obuzela jedna od njezinih čudnih kriza. Preobrazila se u licu, ustala, podigla se u zrak. Imala je vatreni pogled. Ispružila je ruku koja se izdužila kao da je od gume i uzela papir koji je profesor držao u ruci. ‘Što mislite da ste razumjeli?’ rekla je prijetećim glasom i dodala: ‘Nitko ne može imati nikakvu moć nada mnom.’ A onda se vratila u normalno stanje i mirno otišla.

Poslije mi je taj poznati profesor povjerio da ga je susret s djevojkom jako uplašio. ‘Navikao sam raditi s neuravnoteženim osobama,’ rekao je, ‘no ta je djevojka bila potpuno drukčiji slučaj. A onda se podigla u zrak. Baš je lebdjela u zraku. Pomno sam promatrao, nije bila riječ o sugestiji.’ Nakon otprilike godinu dana, zamolio sam ga da još jednom pregleda djevojku. ‘Ne dolazi u obzir’, odgovorio je. ‘Žao mi je što ne mogu pomoći, ali tu ženu više ne želim vidjeti.’“ (…)

Iz knjige „Moje ime je Sotona. Zapisi o egzorcizmima – od Vatikana do Međugorja“ autora Fabija Marchesea Ragone. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.