Kršćanska amaterska poezija

POETSKI PREDAH

Duše Sveti, vatro živa (U srce nam ljiljan sadiš, korov pusti iz njeg vadiš…)

Duše Sveti, vatro živa

Foto: Shutterstock

 

Duše Sveti

Duše Sveti, vatro živa,
budiš srce koje sniva
i zoveš ga k sebi doći
dok je ono još u noći,
još u tami dubokoj.
I iz Oca i iz Sina
dolaziš nam iz visina,
da zagrliš naše duše
dok u ponor sve se ruše,
u dubinu bez kraja.
Svjetlo nosiš, snagu daješ,
ne za kratko, već Ti traješ,
obnavljaš nam um i tijelo
i oblačiš sve u bijelo,
u čistoću potpunu.
U srce nam ljiljan sadiš,
korov pusti iz njeg vadiš,
novo rađaš cijelo biće,
iz nas, evo, ljubav niče
i ne gasne nikada.
Slava Tebi, Stvoritelju,
hvala Tebi, Spasitelju,
i čast Tebi, Duše Sveti,
sve nas sada ti posveti
u vjeri i ljubavi.

Djeco moja

Djeco moja,
Sjeme ste Božje u zemlju usađeno,
ja nisam vaš tvorac,
ja nisam vaš Roditelj,
vi ste moj dar.
Bog daje svjetlo i toplinu,
vodom vas napaja.
Vi rastete bez moje moći,
bez htijenja, bez mojih želja.
Ipak, zasađena sam uz vas
da vam budem oslonac u oluji,
da vam primjerom pokazujem put na raskrižju.
Tu sam da u danima sušnim
iz mojih zaliha crpite hranu.
Uz vas sam i zato
jer svim srcem želim biti tu,
jer smisao ste mog postojanja na zemlji,
jer ljubeći vas, Bog me uči ljubiti
i darivati se bezuvjetno.

Marija Šahinović

Najčitanije

Na vrh