ČITANJA
Iz 55,10-11; Ps 65,10-14; Rim 8,18-23; Mt 13,1-23
XV. tjedan kroz godinu, nedjelja, 16. 7. 2023., PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
IMENDANI
Karmela, Karmelo, Karmen
Prvo čitanje
Iz 55,10-11
Dažd zemlju oplodi i ozeleni.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin: »Kao što dažd i snijeg s neba silaze i ne vraćaju se onamo dok se zemlja ne natopi, oplodi i zazeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako i riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća se k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 65,10-14
Pripjev: Sjeme pade na dobru zemlju i urodi.
Ti, Gospodine, pohodi zemlju
i ti je natopi, obogati nju veoma.
Božja se rijeka vodom napuni,
ti pripravi ljudima žito.
Ovako pripremi zemlju:
brazde joj natopi,
grude joj poravna;
kišom je omekša,
usjeve joj blagoslovi.
Ti okruni godinu dobrotom svojom,
plodnost niče za stopama tvojim.
Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja,
brežuljci se pašu radošću.
Livade se kite stadima,
doline se pokrivaju žitom:
svagdje klicanje, pjesma.
Drugo čitanje
Rim 8,18-23
Stvorenje sa svom žudnjom iščekuje objavljenje sinova Božjih.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti – ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu – ali u nadi. Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje
Mt 13,1-23
Iziđe sijač sijati.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: »Gle, iziđe sijač sijati i dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk. Tko ima uši, neka čuje!« I pristupe učenici pa ga zapitaju: »Zašto im zboriš u prispodobama?« On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli.
Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito – to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje – to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju – to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«
Riječ Gospodnja.
Komentar
„…tako i riječ koja iz mojih usta izlazi, ne vraća se k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.”
Mnogi misle da Božja riječ nije istinita jer su možda pokušali, ali to nije odmah uspjelo pa su došli do zaključka da to i nije baš tako. Ali postavlja se pitanje jesmo li mi tu Riječ pohranili u srce ili smo joj možda pristupili samo polusvjesno i nerazumljivo. Ako pogledamo dva slučaja u Bibliji, možemo vidjeti što ta Riječ može učiniti u životima onih koji su je pohranili u sebi.
Prvi primjer je Job. On nam govori kako je slušao nalog Njegovih usana: Pohranih mu riječi u grudima svojim (usp. Job 22,12). Job je bio bogat čovjek, jako bogat čovjek, a znamo da je bogatstvo često prepreka za ulazak u Božje kraljevstvo, što je rekao i sam Isus: Teško će bogataš u kraljevstvo Božje (usp. Mt 19,23). Ali Joba bogatstvo nije udaljilo od Boga niti je ono Jobu postalo bog po kojem će se spasiti (usp. Job 31,24-25).
Drugi primjer je Marija, majka Isusova. Zamisli Mariju koja je u visokoj trudnoći morala iz Nazareta doći u Betlehem; nisu mogli naći svratište, završili su u štali među životinjama – kravama, magarcima, ovcama… Ali Marija nije Josipu govorila: Kako si ti nesposoban muž, nisi nam mogao ni smještaj naći, nego ona u takvim okolnostima ostaje mirna i još, kaže Pismo, pohranjivaše događaje u svoje srce. Božja nas riječ može spasiti od svih životnih napasti ako je pohranimo u sebi.
Molitva
Gospodine, molim te, daj da pustim da tvoja Riječ natopi moje srce, da ti se ono može vratiti i ostati mirno u svim životnim okolnostima pa i onda kad na mene navale bujice i žele me srušiti. Amen.
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr.
Autor komentara i molitve: Nediljko Jelčić; Book.hr
Foto: New Africa; Shutterstock
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
