ČITANJA
Post 12,1-9; Ps 33,12-13.18-20.22; Mt 7,1-5
XII. tjedan kroz godinu, ponedjeljak, 26. 6. 2023., svagdan
IMENDANI
Ivan i Pavao, Zoran, Vigilije, Deodat, Maksencije, Pelagije
Prvo čitanje
Post 12,1-9
Abram se zaputi kako mu je Gospodin rekao.
Čitanje Knjige Postanka
U one dane: Gospodin reče Abramu:
»Idi iz zemlje svoje,
iz zavičaja i doma očinskoga,
u zemlju koju ću ti pokazati.
Velik ću narod od tebe učiniti,
blagoslovit ću te,
ime ću ti uzveličati,
i sam ćeš biti blagoslov.
Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu,
koji te budu kleli, njih ću proklinjati;
sva plemena na zemlji
tobom će se blagoslivljati.«
Abram se zaputi kako mu je Gospodin rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana. Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga sinovca Lota, svu imovinu što su je namakli i svu čeljad koju su stekli u Haranu te se svi zapute u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan, Abram prođe zemljom do mjesta Šekema — do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji. Gospodin se javi Abramu pa mu reče: »Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju.« Abram tu podigne žrtvenik Gospodinu, koji mu se objavio. Odatle prijeđe u brdovit kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi između Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik Gospodinu i zazva ime Gospodnje.
Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 33,12-13.18-20.22
Pripjev: Blago narodu koji Gospodin odabra sebi za baštinu!
Blago narodu kojemu je Gospodin Bog,
narodu koji on odabra sebi za baštinu.
Gospodin motri s nebesa
i gleda sve sinove čovječje.
Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.
Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama,
kao što se u tebe uzdamo!
Evanđelje
Mt 7,1-5
Izvadi najprije brvno iz oka svoga!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ne sudite
da ne budete suđeni!
Jer sudom kojim sudite
bit ćete suđeni.
I mjerom kojom mjerite
mjerit će vam se.
Što gledaš trun u oku brata svojega,
a brvna u oku svome
ne opažaš?
Ili kako možeš reći bratu svome:
De da ti izvadim trun iz oka’,
a eto brvna u oku tvom?
Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga
pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!«
Riječ Gospodnja.
Komentar
»U one dane: reče Gospodin Abramu:
Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskoga, u zemlju koju ću ti pokazati.«
Svi znamo da je zavičaj i dom očinski nešto što je svima u srcu, što svi volimo. Gdje god bili i kamo god otišli, u srcu nam je dom i zavičaj i ljubav za to i znamo da to nije samo po sebi loše voljeti. Kad je Isus išao da ga Ivan krsti, piše da je otišao iz Galileje – ostavio je zavičaj da bi primio krštenje. Kao što je od Abrama, Isusa i svih ostalih Bog tražio da nešto ostave, tako nekad i od nas traži da izađemo iz nečega što samo po sebi nije loše, ali nam smeta i ne dâ nam da budemo dublje Isusovi, da dublje prionemo uz njega. Isus je volio svoj posao, svoj zavičaj, rodbinu, majku itd. i u tome nije bilo ništa grešno, ništa loše. Ali Bog traži da mu budemo blizu, samo njegovi. U konačnici, krštenje je i odvajanje, i to je pripajanje Bogu. I kad je Bog to tražio od Abrama, od Isusa… – oni su sve ostavili. Kako smo mi shvatili svoje krštenje? Kako smo mi odgovorili na Božju milost po krštenju? Što nas veže da ne pripadamo njemu u cijelosti?
Molitva
Gospodine, hvala ti za milost krštenja, hvala ti za poziv da sve ostavim i da se sjedinim s tobom. Daj da ti, poput Abrama i Isusa, i ja nepokolebljivom vjerom uzvratim za milost krštenja. Amen.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
