Roditelji i djeca

AUGUSTYN PELANOWSKI

Dijete odgajano bez oca gubi svoj identitet Svaki je otac Božja slika, a ne „uvreda“. Zbog toga je vražji napad usmjeren prije svega na očinstvo.

Dijete odgajano bez oca gubi svoj identitet

Foto: Shutterstock

 

Što rjeđe možemo susresti istinskog oca, tim više netko takav postaje uistinu nesusretljiv ili izniman u smislu značenja. Bog nije želio da Majka Sina Božjega rodi i odgaja Sina bez brige i posvećenja muškarca, koji bi bio svojevrstan predstavnik Božjeg očinstva. Bog ne želi samoću i odbacivanje, udaljavanje i nedostatak nekoga tko bi u obitelji predstavljao njega samoga. Svaki je otac Božja slika, a ne „uvreda“. Zbog toga je vražji napad usmjeren prije svega na očinstvo. Demon, napadajući i uništavajući očinstvo, odbacuje ljude od mogućnosti stvaranja Božje slike u svijesti mlade generacije. Što je ishod? Onemogućen razvoj vjere. Može li se bez vjere živjeti? Bez vjere u Boga ne postoji vjera u životni smisao, u budućnost, u vječnost, nema vjere u preživljavanje kriza i konflikata, nema vjere u sreću i ljubav, nema vjere ni u sebe sama. Nemati vjeru znači nemati cilj.

Ankete su pokazale da dijete odgajano bez oca gubi svoj identitet – ne zna tko je, za što živi, koliko vrijedi, čak ponekad ne zna kojeg je spola

Procjenjuje se da u Poljskoj svako deveto dijete odrasta bez oca.  Istraživanje je provedeno dva puta (2000. i 2007) među devedeset i pet učenika, koristeći se literaturom i metodom dijagnostičke ankete, primjenom upitnika. Ankete su pokazale da dijete odgajano bez oca gubi svoj identitet – ne zna tko je, za što živi, koliko vrijedi, čak ponekad ne zna kojeg je spola. Žene koje odrastaju bez oca, statistički gledano, ranije se upuštaju u seksualni odnos, češće imaju izvanbračnu djecu te se češće razvode od onih koje je odgajao otac. Ispitivani se učenici većinski ne osjećaju spremni na očinstvo. Ipak, te činjenice nisu sudbina. Nemoguće je sa sigurnošću tvrditi da nedostatak oca ili, bolje rečeno, nedostatak dobra oca određuje čiji duhovni život. Može biti i obratno. O tome je pisao Viktor Frankl, navodeći da vjera nije uvijek ishod roditeljskog odgoja. Ponekad je ishod vlastite odluke, neovisno o dobroj ili lošoj očinskoj slici. Sin pijanca ne mora postati pijanac i sin ateista uopće ne mora postati ateist. Isto tako netko tko je imao roditelje vjernike može postati ateist. Imajući na umu navedene statističke podatke, mogu nas iznenaditi Isusove riječi: „Nikoga ne nazivajte ocem.“

JOSIPOV DOM 3dUlomak iz knjige „Josipov dom“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu u elektroničkom izdanju možete kupiti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh