Foto: Pixabay

Nisam mogao više ni pisati, ni zaspati. Često mi se to događa. Pao sam u polusan. Bio sam s grupom prijatelja na jezeru. Htjeli smo pobjeći jer smo izveli nešto grozno… ležali smo na travi, škiljeći u sunčeve zrake koje su se probijale kroz borove. Bilo bi predivno da nije bilo te probijajuće svijesti da moramo pobjeći jer inače…

Uništeni čamac

Radilo se o nekakvoj krivici koju je teško opisati, od koje se ne može pobjeći. Oblijepila me kao ljepljivo blato.
Odjednom smo ugledali uništeni čamac. Možda je pripadao ribarima koji su stajali kakvih stotinu metara dalje. Potkrali smo se i sakrili ispod njega. Bio je prostran poput kabine ratnoga broda. Brod o kakvome smo sanjali! Otploviti, biti slobodan.

Tko je kukavica, nek’ ne ide!

Izbila je svađa. Jedni su htjeli ukrasti čamac i otploviti, a drugi su ih uvjeravali da je to glupost, da će nas policija bez problema uhvatiti motornim čamcem. I ovako smo i onako nastradali – prekinuo je diskusiju Bronek. – Tko je kukavica, nek’ ne ide! Kada se sve uokolo smirilo, a ribari nekamo nestali, podigli smo se i krenuli! Pobjegli smo s tim čamcem na našim glavama kao s velikim šljemom. Gotovo ništa nismo vidjeli, samo malo zemlje pod nogama… raslinje me nemilosrdno bockalo po nogama. Bojao sam se da ću ubrzo osjetiti nešto oštro. Jednom sam na jezeru strašno porezao nogu komadom stakla od razbijene boce i završio u bolnici. Osjećao sam kako me preplavljuje slabost. Uvijek sam u snovima trčanje doživio kao da je od pamuka.

Dečki, ja vam poklanjam taj čamac!

Spotičući se, dotrčali smo naposljetku do brijega. Spustili smo čamac u vodu i odjednom je do nas dopro snažan glas:
– Dečki, ja vam poklanjam taj čamac!
Protrnuli smo. Znao sam taj glas. Zašto smo ga krali?! Probolo me to pitanje kao da mi se film prevrtio pred očima u posljednjim sekundama života. Cijeli čamac u rupama i rasušen. Ionako nikamo njime ne bismo stigli. U sekundi, ne znam kako, postao sam svjestan da je čamac hrpa starih dasaka koje ničemu ne služe. Razgnjevio sam se jer sam riskirao za nešto bezvrijedno. Baš poput zločinca koji je shvatio da u torbi umjesto dolara nosi rastrgane novine.
Stisnuo sam oči. Znao sam Kome pripada taj glas i da će se za trenutak trebati okrenuti.

Iz knjige „Čamac s rupama. Priče o milosrđu“ autora Jana Grzegorczyka. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Do 31. siječnja knjigu možete nabaviti po akcijskoj cijeni od 35 umjesto 70 kuna, ovdje.