Foto: Shutterstock; ispovijed, Međugorje

Jučer, u ponedjeljak 1. kolovoza, započeo je 33. Međunarodni molitveni susret mladih u Međugorju. Danas, 2. kolovoza Crkva slavi Gospu od Anđela, dan na koji se dobiva potpuni oprost nakon ispovijedi i molitve na Papine nakane u franjevačkim crkvama. U Međugorju je ovo poseban dan, jer iako se svih dana „Mladifesta“ mogu pred mnogobrojnim ispovjednim mjestima oko crkve vidjeti redovi, ovoga dana posebno je gužvasto.

Upravo je jedan događaj koji se dogodio na spomendan Gospe od Anđela davne 1981. godine učinio da Međugorje postane ‘ispovjedaonica svijeta’. Evo kako se to dogodilo.

Gospa se ukazala vidjelici Mariji Pavlović u njezinoj kući i rekla da kaže svima u svome susjedstvu neka siđu na gumno, mjesto koje se nalazi otprilike 200 m od stare Vickine kuće. I nadodala je: „U tijeku je velika bitka između Boga i Sotone. A u igri su ljudske duše.”

GOSPINE PRLJAVE HALJINE

Od početaka ukazanja Gospa naglašava koliko je za nju važna ispovijed. Jedan događaj posebno slikovito pojašnjava kako izgleda stvarnost grijeha i zašto je Međugorje postalo „ispovjedaonica svijeta”. „Na dan 2. kolovoza 1981. godine (znakovito, jer je taj dan Gospa od Anđela i potpuni oprost u franjevačkim crkvama) Gospa se ukazala vidjelici Mariji Pavlović u njezinoj kući i rekla da kaže svima u svome susjedstvu neka siđu na gumno, mjesto koje se nalazi otprilike 200 m od stare Vickine kuće. I nadodala je: „U tijeku je velika bitka između Boga i Sotone. A u igri su ljudske duše.” (R. Laurentin, str. 142)

Od mnogih dodira ostajali su prljavi otisci ruku na Gospinim haljinama…

Marija se malo smela jer se taj dan Gospa već bila ukazala u crkvi, i molitve su završile, ali je ipak poslušala. Na gumnu se sabralo četrdesetak ljudi. Kad su zajedno počeli moliti, došla je Gospa i preko Marije pozvala sve prisutne da je dotaknu. Od mnogih dodira ostajali su prljavi otisci ruku na Gospinim haljinama. Kad se Gospa tako uprljana od njih udaljavala, Marija je gorko zaplakala. Kroz plač je pripovjedila ljudima što se dogodilo i kako su svojim dodirima „zaprljali” Gospu. Jedan od prisutnih, Marinko Ivanković je zavapio: „Ljudi, braćo! Ujutro svi na ispovid!” „Za vrijeme sutrašnjeg ukazanja Marija je pitala Gospu što su značile one fleke i zašto je otišla, a Gospa joj je odgovorila: ‘Draga djeco, one crne mrlje su neispovjeđeni grijesi!’ Tako smo mi shvatili da je Gospa tražila da se počnemo ispovijedati.” (usp. D. Vidović: Spasenje čovječanstva str.90)

Zato Gospa izričito kaže u poruci od 6. kolovoza 1982.: „Potrebno je pozivati ljude da se ispovijedaju jedanput mjesečno, a posebno prve subote u mjesecu. (…) Mjesečna ispovijed bit će lijek za Zapadnu Crkvu. Ovu poruku treba prenijeti Zapadu.“

ISPOVIJED JE LIJEK ZA ZAPADNU CRKVU

Naši grijesi dakle nisu nešto „nevidljivo”, zapravo jesu nevidljivi ovim našim tjelesnim očima, ali duhovnima nisu. Itekako dakle prljaju i narušavaju naša „duhovna tijela“. A Gospa kao što smo vidjeli zna kako sve polazi od duha i duše, i da je njihovo zdravlje najvažnije za čovjekovo spasenje. Zato Gospa izričito kaže u poruci od 6. kolovoza 1982.: „Potrebno je pozivati ljude da se ispovijedaju jedanput mjesečno, a posebno prve subote u mjesecu. (…) Mjesečna ispovijed bit će lijek za Zapadnu Crkvu. Ovu poruku treba prenijeti Zapadu.“ (R. Laurentin str. 170)

…da na svakom krumpiru napišu ime osobe koju mrze i preziru. Kad su djeca to uradila, učiteljica im je dala drugi zadatak…

I za kraj vam donosim jednu priču koja tako slikovito kazuje kako to izgleda kada u sebi nosimo grijehe, mržnju i nepraštanja.

PRIČA O VREĆICI KRUMPIRA

Učiteljica je tražila od učenika da u školu donesu u mrežastoj vrećici nekoliko krumpira, a da na svakom krumpiru napišu ime osobe koju mrze i preziru. Kad su djeca to uradila, učiteljica im je dala drugi zadatak, da sad tu vrećicu s krumpirima nose sa sobom neprestano kamo god da idu, dva tjedna.

Učenici su tako i napravili.

Međutim, svakim danom se počeo osjećati neprijatan miris iz vrećice, jer su krumpiri počeli trunuti.

Što je vrijeme više odmicalo, miris je postajao nepodnošljiviji.

Kada su izvršili zadatak, učiteljica upita učenike kako su se osjećali dok su nosili vrećicu.

Djeca su se počela žaliti kako im je smetala.

Nekome je bila teška, ali svima je smetao neugodan miris koji je dolazio iz te vrećice.

…zamislite onda ljude koji čitav život u svojim srcima nose mržnju i pokvarenost prema drugim ljudima

Tada im je učiteljica objasnila:

„Kako god ste se vi osjećali, isto tako se osjećaju i vaša srca spram osoba koje mrzite. U vašim srcima će biti uvijek težine, imat ćete uvijek neke nevolje i nemire, iz vaših srca izbijat će mržnja i neprijateljstvo kao što je smrad izbijao iz vrećice. Ali ako niste u stanju dva tjedna nositi vrećicu trulih krumpira, zamislite onda ljude koji čitav život u svojim srcima nose mržnju i pokvarenost prema drugim ljudima.“

Pa, dragi moji čitatelji, iz svega ovoga što smo pročitali, lako nam je zaključiti koliko su za naš život važni sakramenti, posebno sveta ispovijed, i koliko služe unutarnjem ozdravljenju cijelog našeg bića te koliko se upravo po sakramentima sjedinjujemo s Kristom. A u budućnosti tko zna kakve će još lukavije spletke Sotona smisliti samo kako bi nas udaljio od sakramentalnog izvora spasenja i kako bi virtualizacijom stvarnosti još više obezvrijedio njihove vrijednosti!

Paula Tomić; Book.hr