Duhovnost

CRKVENA ARHITEKTURA // Zašto crkve imaju vitraje

Zašto crkve imaju vitraje

„I bi svjetlost“

Svjetlo je uobičajena duhovna tema u kršćanskoj teologiji. U Postanku je Bog pri stvaranju prvo rekao: „I reče Bog: ‘Neka bude svjetlost!’ I bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra…“ (Post 1, 3 – 4) Isus čak ide toliko daleko da sebe poistovjećuje sa svjetlom: „Isus im zatim ponovno progovori: ‘Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.’“ (Iv 8, 12)


Imajući to u vidu, nije čudo da su kršćani oduvijek posvećivali puno vremena i truda oblikovanju i dizajnu crkvenih prozora. Kroz prozore ulazi sunčeva svjetlost i razgoni tamu  i sjene. Arhitekti su u prozorima prepoznali savršenu mogućnost za isticanje duhovne istine, osim da samo služe sasvim svojoj uobičajenoj svrsi.

Biblijska slikovnica na prozorima

Usprkos tomu, vitraji ili vitraže kakve znamo danas nisu se pojavili sve do 10. stoljeća. Ranije su Egipćani i Rimljani razvili tehniku malih obojenih staklenih površina, ali ona se nije mogla primijeniti na velike prozore. Najstariji postojeći vitražni prozor nalazi se u katedrali u Augsburgu, u Njemačkoj. Postavljen je u 11. stoljeću, a namjera mu je bila da prozori postani veći i ljepši nego dotada.

Tehnika vitraja nije imala samo duhovnu svrhu podsjećanja na to kako Božje svjetlo razgoni našu tamu, već je bilo i snažno vjeronaučno sredstvo. U srednjem su vijeku slike na vitražnim prozorima bile osnovni način na koji je nepismen puk usvajao mnoge biblijske priče. Nerijetko su, ovisno o veličini crkve, prikazivale cijelu Bibliju, od Postanka do Otkrivenja, izdvajajući najvažnije dijelove povijesti spasenja.

Biblijska povijest naslikana na vitrajima uglavnom je povezana i s krakom prezentacijom crkvene povijesti. Prozori također prikazuju svetce i prizore s nadahnućima za svakodnevicu u kojoj je narod živio na svojem kršćanskom putu. Na vitrajima su oslikane i vjerske istine, s naglaskom na božansku spoznaju o tome kako je milost ušla u naš svijet.

Kako je tehnologija napredovala, s vremenom su vitraji postajali sve veći i veći, kao i složeniji te ispunjeni raznim simbolima.

Nadahnuće i pouka

Zbog vrlo složena i zahtjevna umijeća, vitraji su obično dolazili na kraju pri gradnji crkve, a zadnji je često stavljen godinama nakon prvoga. Vitraji su i veoma skupi te su tražili darovatelje, čija su imena napisana na njima. U velikim srednjovjekovnim crkvama pokrovitelji su prikazivani u društvu zajedno sa svetcima.

Oslikani prozori jedno su od najljepših blaga kršćanskih crkava i služe nadahnuću i poučavanju vjernika duhovnim istinama, a i danas su bitan dio crkvene arhitekture i postavljaju se na nove crkve diljem svijeta.

Autor: Philip Kosloski (Aleteia.org)

Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr)

Komentirajte
Na vrh