Bračna ljubav moguća je samo između muškarca i žene! Bračna ljubav – koja uključuje dar pojedinca, čija je odlučujuća karakteristika da partneri čine par, odnos ja – ti, u kojem se u čitavu osobnost voljene osobe zahvaća na otajstveni način kao u jedinstvo unatoč svim izvanjskim preprekama – može postojati samo između dviju vrsta duhovnih osoba, muške i ženske, budući da se samo između njih može naći taj komplementarni karakter

Foto: Pixabay

Poseban značaj bračne ljubavi određen je, nadalje, činjenicom da ta ljubav može postojati samo između muškarca i žene, a ne između osoba istog spola, kao što je tome slučaj kod prijateljske, roditeljske ili dječje ljubavi.
Međutim, bilo bi posve pogrešno reducirati tu karakteristiku na seksualnu sferu i reći da je bračna ljubav samo prijateljstvo plus spolni odnosi, pretpostavimo li razliku u spolu. Bilo bi vrlo površno smatrati razlikovanje muškarca i žene kao puku biološku razliku, što nam uistinu pokazuje dva komplementarna tipa duhovne osobe ljudske vrste.

muškarac i žena predstavljaju dva različita tipa ljudske vrste, pri čemu oba imaju svoj zaseban značaj prema božanskom planu, a njihova je posebna vrijednost posve različita od njihove prokreativne funkcije

Svakako, muškarac i žena imaju na kraju krajeva samo jednu zadaću – „nanovo se roditi u Kristu‟ – i proslavljati Boga svojom svetošću. Međutim, muškarac i žena predstavljaju dva različita tipa ljudske vrste, pri čemu oba imaju svoj zaseban značaj prema božanskom planu, a njihova je posebna vrijednost posve različita od njihove prokreativne funkcije.

Pogledajmo primjer muških i ženskih svetaca i razmotrimo kako su oni, svatko na svoj poseban način, ostvarili unum necessarium, te kako su oni u isto vrijeme na idealan način ispunili značenje njihove posebne prirode kao muškarca i žene. Podignemo li pogled prema Blaženoj Djevici, vidimo da se nju, koja je od svih stvorenja najsličnija Kristu, nije moglo zamisliti kao ništa drugo doli ženu i da je ona, Kraljica svih svetih, ženstvena u najvišem i najuzvišenijem smislu riječi.

muškarac i žena, imaju jedinstvenu sposobnost da nadopunjuju jedno drugo. Njihovo značenje jednih za druge je nešto posve jedinstveno

Razlika između muškarca i žene je metafizička. Nekoć su davno pitagorejci to naslućivali kada su postavili muško i žensko kao kategorije, premda kod toga, naravno, nisu bili u pravu. Srednjovjekovni su teolozi također razmišljali o tome kada su postavljali pitanja o tome dijele li se anđeli na muške i ženske.
U svakom slučaju, za ljudsku vrstu ta razlika predstavlja dvije manifestacije iste osobe, analogne – ako se ova usporedba može dopustiti – različitim crkvenim redovima, koji, iako identični u svome cilju, predstavljaju različite načine u nasljedovanju Krista.

Te dvije vrste, muškarac i žena, imaju jedinstvenu sposobnost da nadopunjuju jedno drugo. Njihovo značenje jednih za druge je nešto posve jedinstveno. Oni su stvoreni jedno za drugo na poseban način i mogu, kao čiste duhovne osobe, tvoriti jedinstvo u kojem oni mogu recipročno nadopunjavati jedno drugo.

Bračna ljubav – koja uključuje dar pojedinca, čija je odlučujuća karakteristika da partneri čine par, odnos ja – ti, u kojem se u čitavu osobnost voljene osobe zahvaća na otajstveni način kao u jedinstvo unatoč svim izvanjskim preprekama – može postojati samo između dviju vrsta duhovnih osoba, muške i ženske, budući da se samo između njih može naći taj komplementarni karakter.

Ulomak iz knjige „Brak: otajstvo vjerne ljubavi“, autora Dietrich von Hildebranda. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr. 

Više o knjizi pročitajte ovdje, a kupiti ju možete ovdje.