Foto: Shutterstock

Puno je prilika koje zahtijevaju milosrđe. Primjerice, što je s mužem koji od svoje žene – i djece – skriva homoseksualne sklonosti? Ona se odjednom nađe sama, jer je on odlučio otvoreno ih priznati te više ne želi biti u braku. Što joj je činiti?

Ili pak supružnici koji su uzimali drogu, ali se žena obratila i ostavila toga, dok je njezin muž i dalje ovisnik? Mora li ostati u takvu okruženju? A što ako su tu još i djeca? Mora li ostati jer djeca trebaju oca – pa makar on bio i ovisnik?

Isus je rekao: „Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja“ (Mt 19,6). No je li u ovakvim slučajevima Bog ikoga uopće i združio? Izgovorene su neke riječi kao službeni ulazak u nešto što se nikada nije razvilo u odnos kakav je Bog namijenio muškarcu i ženi. Gospodin je možda u svojoj mudrosti znao kako nema baš nikakve nade za promjenu.

Čvrsto vjerujem da Bog, u svome milosrđu, može i smije rastaviti nešto što su muškarac i žena u svojoj naivnosti, ili pak ludosti, samo mislili da su združili. Smatram i da – ondje gdje je pokajanje iskreno te je primljen oprost od Gospodina – On ujedno može pružiti milost za nove početke.

Sljedeće su riječi psalmista donijele balzam utjehe nebrojenim skršenim srcima:

Spomeni se, Jahve, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Ne spominji se grijehâ moje mladosti ni prijestupâ,
spomeni me se po svojoj ljubavi –
Radi dobrote svoje, o Jahve!
(Ps 25,6-7)

Milosrđe mi je milo, a ne žrtva

Vjerujem da Isus i danas ponavlja farizejima one iste riječi koje im je izgovorio prije 2000 godina: „Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.“ (Mt 9,13, podvukla autorica).

Ako se želimo nazivati kršćanima, moramo veoma paziti da se prema svakome odnosimo kao prema osobi za koju je Krist umro na križu. Trebamo shvatiti kako nas samo Božja milost dijeli od toga da budemo na njihovu mjestu. Ne smijemo stvarati nesmiljena mišljenja – na temelju površna poznavanja njihovih života. Ako živimo i molimo u ime Isusovo, nikoga ne smijemo osuđivati. Ne smijemo pasti u farizejsku zabludu i donositi općenite sudove o ljudima koji su pretrpjeli užas i bol razvoda.

S druge pak strane, ne želim olako ni propovijedati milosrđe koje bi isključilo potrebu da svatko pomno preispita sam sebe. „U drugome svatko neka živi kako mu je Gospodin dodijelio, kako ga je Bog pozvao. Tako određujem po svim crkvama“ (1 Kor 7,17).

Nemojte me, molim vas, pogrešno shvatiti. Upozoravam sve da Božji zakon ne uzimaju olako, jer ćemo Njemu odgovarati. Potičem vas da molite za mudrost, razabiranje i povjerenje kako biste prepoznali i prihvatili Božju volju. (…)

Nastavak teksta možete pročitati u knjizi „Iscjeljenje ženinih emocija” autorice Paule Sandford. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje.