Foto: Shutterstock

Tijekom svete korizme u našim se crkvama često i rado pjeva pjesma »O, Isuse, ja spoznajem, da sam tebi zgriješio, teškim grijehom, jadnik, tvoju ljubav sam izgubio, ljubav sam izgubio…« itd. Melodija je baš lijepa, onako korizmena.

Možemo izgubiti sve, ali jedno ipak ne

Međutim s tekstom te prve kitice nikako se ne mogu složiti; više sam puta i javno to izrekao i žao mi je da to prisilno ponavljamo, žalosteći Gospodina krivim sudom o njegovu karakteru. Ja bih to promijenio ovako: »ljubav sam privukao« ili »potaknuo«. Da, sagriješili smo Bogu, možda izravno ili po grijehu prema bližnjima ili i uništavajući i sebe, svejedno. Da, tko ustrajava u grijehu uistinu je »jadnik«, jer gubi i ubija osobnost, dostojanstvo, zdravlje, radost i mir, i sebe i bližnje i dušu i tijelo.

Može i samog Gospodina izgubiti, može izgubiti i vječnost s njim. Ali ipak, ljudi dragi, njegovu ljubav ne možemo izgubiti zbog svojega grijeha! Prestaje li roditelj ljubiti svoje dijete ako padne u neko zlo? Uglavnom ne, iako ima svega. Štoviše, roditelji kršćani još će se više angažirati u molitvi, postit će, hodočastiti, tražit će pomoć kod svećenika ili pomoć stručnjaka druge vrste, više će inzistirati na razgovoru, dat će sve od sebe da njihovu djetetu bude bolje.

Ne možemo ga natjerati da nas zamrzi

Pa kako bi nas onda Stvoritelj prestao voljeti ako u mnogim ograničenjima i slabostima koje nosimo kao ljudi, uz mnogobrojne i otajstvene ranjenosti i ranjivosti, uza sklonosti porocima, navezanostima, idolima, u traumama iz djetinjstva, teškim raskomadanostima srca i bolnim raspadnutostima duho-duševnih sustava padnemo i ozlijedimo se još više pri tom padu? Ne bih rekao da je Bog te voli, ludico jedna tako. Odričem se misli da je tako. Bog nas tako nevjerojatno ljubi, toliko je neopisivo milosrdan da ga nijednim grijehom ne možemo natjerati da nas zamrzi.

»Ne mrzi ništa što je stvorio«, piše. Zar se nisu i mnogi sotonisti, masoni, razvratnici svih vrsta i podvrsta, teroristi, kriminalci, bogohulnici, bogopsovači i drugi otvoreni protivnici Gospodina Isusa Krista u povijesti i danas – obratili, pokajali, posvetili? Da, imamo i kanonizirane svece koji su nekada bili tvrdokorni i prejadni grešnici. Da ih je Bog prestao ljubiti… Da nas je Bog prestao ljubiti… Ne i ne i ne, ne mogu se složiti s tom pjesničkom konstatacijom, ona ruši sve moje osobno iskustvo, kao i Božju riječ i poslanje Crkve: naviještati milosrđe i spasenje u Kristu.

Je li i mene Bog prestao voljeti, ta grešnik sam?

Spasitelja treba baš onaj koji je zaglibio, koji tone, onaj koji je sve uprskao. A onaj koji bi se samo sablažnjavao i svojom osudom grešnicima zatvarao vrata – odnosno kopljem otvoreno Srce Isusovo, sam je u većem grijehu nego onaj prekriven živim blatom, jer mu ne pruža ruku. Jednostavno je. »Vaš grijeh ostaje jer velite da nemate grijeha«, kaže negdje Gospodin. Tragikomično, u toj pjesmi tu laž i zabludu još i ponavljamo, pjevajući pokisla lica i srca nagrižena sumnjom: »Je li i mene Bog prestao voljeti, ta grešnik sam?«

Kad se istinski grešnik istinski obrati, postaje istinski vjernik, koji će hrabro naviještati Božju milosrdnu ljubav i tražiti one koji su izgubljeni u kaljuži bezboštva, u kakvoj je i on nekoć bio. Stoga Bog silno mrzi grijeh – i silno ljubi grešnika, budite potpuno uvjereni u to, ma što čuli od ponekih izvitoperenih vjerskih supermena. Bog uistinu ljubi tvojeg sina zarobljena kockom; tvojeg susjeda opsjednuta bludom; tvojeg svećenika uhvaćena u mrežu svjetovnosti; tebe koji ustaješ i opet padaš, vapiš, mučiš se, plačeš, tražiš odgovore mada ih često i ne nalaziš.

Ne želi robote nego djecu

Bog te ne ostavlja samoga i samu s tim grozomornim teretom na savjesti, s tim ponorima tuge i krhotinama života. Isus je došao grešniku Zakeju, grešniku Šimunu, grešnici Magdaleni… Zadnje je riječi (na križu) izmijenio s grešnikom Dizmom.

Ne, sigurno ga niti naš grijeh neće spriječiti da nas ljubi, da nam želi dobro, da nas povede putem spasenja. Mislim i da više mrzi pretvaranje da smo dobri negoli sve ostalo. Mislim da Gospodin ne želi imati robote, nego djecu. I da djeca ostaju djeca, ma koliko napravili u pelene.

Iz knjige „Ak’ odrastem, bit ću katolik“ autorâ patera Marka Glogovića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu, pojedinačno, možete nabaviti ovdje.

Izdanje je također dostupno u ljetnom akcijskom paketu ‘Pronađi Boga kroz smijeh’. Više o spomenutom paketu možete saznati ovdje. 

L. M.