Kroz tragediju prema svetosti

Katarina Scherer rodila se 1825. u Meggenu, u kantonu Luzern u Švicarskoj. Bila je seljačko dijete vrijednih supružnika Karla i Marije Ane, koji svoju kćerku odgojiše u ljubavi prema Bogu. Iz te će se ljubavi kasnije razviti i ljubav prema križu. U sedmoj godini izgubila je oca, a to je bio prvi veći udarac za nju, koji će je malo-pomalo odgajati u znanosti križa.

Od odbojnosti do bezuvjetne ljubavi

Katarina je bila veoma darovita i živahna djevojčica. Da bi se njezini talenti što bolje razvili, poslali su je u Luzern u jednu sestarsku školu. Te su se sestre brinule za gradsku bolnicu. U njoj je bilo svakojakih, pa i veoma teških bolesnika. Katarina je osjećala naravnu odvratnost prema služenju bolesnika, no kršćanka je u njoj pobijedila pa će upravo služba bolesnicima postati njezino životno poslanje jer će i ona i njezine sestre mnogo učiniti za bolesnike.

Hodočašće koje joj je promijenilo život

Katarina je jednog dana pošla na hodočašće u Einsiedeln, glasovito marijansko svetište u Švicarskoj. Ondje je snažno osjetila da je Gospodin zove u aktivni redovnički stalež, družbu koja će uz duhovni život gajiti i intenzivan apostolski i karitativan rad. Tada joj još nije bilo jasno koja će to družba biti. No Gospodin, koji joj je dao milost redovničkoga zvanja, pobrinut će se i za to. Katarina je 5. listopada 1844. susrela kapucina oca Teodozija Fiorentinija, Božjeg čovjeka i velikog socijalnog radnika svoga vremena. Taj će susret biti za nju od presudne važnosti jer će zajedno s njime, uz mnoge križeve i poteškoće, osnovati Družbu sestara svetoga Križa.

„…mora voditi brigu za siromahe, bolesnike, zapuštene, sirote, nevoljnike svake vrste, zatvorenike…”

Godine 1845. Katarina će, uzevši ime Marija Terezija, u samostanskoj kapeli u Wurmsbachu kod Züricha s četiri prve sestre položiti prve zavjete novoosnovane Družbe. Srce joj je tada drhtalo od uzbuđenja, jer je našla što je tražila i željela. 1857. izabrana je za prvu vrhovnu glavaricu s kućom maticom u Ingenbohlu. Tada se još više dala na ostvarivanje Pravila svoje Družbe. Najvažnija točka u njemu glasi: „Ustanova s kućom maticom u Ingenbohlu mora se baviti odgajanjem i poučavanjem mladeži od kolijevke pa sve do profesionalne formacije, mora voditi brigu za siromahe, bolesnike, zapuštene, sirote, nevoljnike svake vrste, zatvorenike…”

Sestre u Hrvatskoj

Na molbu đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera majka Maria Theresia Scherer poslala je u Hrvatsku deset sestara, koje su već bile određene za polazak u Ameriku. Stigle su u Đakovo 7. lipnja 1868. Danas Milosrdne sestre svetoga Križa uspješno djeluju diljem hrvatskih krajeva i u okolnim zemljama.

Oko četiri tisuće sestara u 450 kuća diljem svijeta

Časna majka Maria Theresia Scherer imala je izraziti organizatorski dar pa se njezina družba brzo proširila i izvan švicarskih granica. Na dan kada je preminula, 16. lipnja 1888., u Ingenbohlu, njezina je družba već brojila 1658 sestara u 434 podružnice. Danas u svijetu djeluje oko četiri tisuće sestara svetoga Križa u 450 kuća diljem svijeta (Europa, Južna i Sjeverna Amerika, Azija, Afrika).