Foto: Shutterstock

Učiš me o poretku i čuvanju života koji je jedina zadanost da čovjek bude
ispunjen Tobom.

Ljubav, mudrost, vjernost, odanost, nedostižne su popune svakom iskušenju
samovanja na

zavojitom putu kojim treba prolaziti, biti siguran na njemu dok ga s lijeva
i s desna žeže pijesak

vrućih poraza prevarenosti, a vrata nade su zatvorena za molitvu koju Ti na
dlanove donosim.

Kucaš mi da Ti otvorim srce, a ja to više ne znam jer mišljah da popunjeno
je već odavno svim

Tvojim oblicima radosti i ljubavi, mišljah da ono je sklonište sigurno od
svih iznenadnih pogibelji.

Praznina u njemu sada stanje je duha odmetnutog od uvjerenja da grlit ćemo
se opijeni novim

mirisom kojim si začinio sve dovratke svojih stanova i svojim sjajem obasjao
trajni susret.

Htjela bih da hodaš uz mene kao nekad s onim učenicima, da Te vidim, čujem,
htjela bih
da Tvoje riječi dodirnu svaku moju riječ koja se okreće tražeći Tvoj
pravedni oslonac u nadi
da Ti ćeš slomiti gorčinu u duši, poučiti me susresti Šimuna Cirenca i
odvažne ljude koji će
htjeti uspraviti moje korake da nepoželjna ne zalutam do stana vječnosti
koji si pripremio.

Vrijeme se preobrazilo, pale su nametnute maske ispod kojih se utaborio
strah od novog,

od sumnji da pravedno traženje jedino donosi istinski smisao postojanja u
Tebi i s Tobom i da

ništa nije bilo skriveno dijeljenjem svih osjetila sa onima koji žele naći
svoj duhovni put.

Uništi dualnost, neka opstane milost tražiti Tebe da izliječiš tjeskobu i
bol u ranjenoj duši.

Blanka Supan; Book.hr

I pjevat će igrajući kolo: „Svi su izvori moji u tebi!“

Psalam 87,7