Uključite se u našu Viber zajednicu.

Foto: fizkes, Shutterstock

ZAJEDNIČKO TRPLJENJE

Bako,
tvoj i moj križ sad zajedno gore!

Diram ti ruke i obraze blijede
i ljubim te suhe usne
što postale su nijeme.
A tuga je moja duboka ko more

Tvoj i moj križ sad zajedno gore!

Sanjam u noći lice tvoje drago,
da susrećem te opet i zvuk tvog glasa slušam.
A jutrom sakupljam to darovano blago
što Nebo ko manu za hranu mi šalje.

Tvoj život je raspet, a ja moram dalje.
Uz postelju tvoju stojim, raspeta i sama.
Tvoju bol i sama kušam.

Tuga je ova duboka ko more,
tvoj i moj križ sad zajedno gore!

Govorim ti: “Nisi sama!”
Jesi li svjesna staričice moja
da te duša moja kao sjena prati
dok patnja te uvlači u ponore tama?

Da joj ne dam da te satre
sva za tebe dišem.
I molitve srce toči da ti svijetle
ko biserne suze
u usudu grubom što tvoj život vije.

U vrelini muke, žare ti se oči,
moje suze klize.

Tuga je ova duboka ko more,
tvoj i moj križ sad zajedno gore!!
Ksenija

Za Book.hr priredila A. P.