Foto: Shutterstock

Još iste one večeri, kada sam razgovarao u sakristiji sa ženom koja je pronašla sebe u osobi biblijske Sare, shvatio sam kako nas Bog silno želi spasiti od očaja i besmisla još ovdje na zemlji! Eto, na „skromnoj“ Svetoj Misi, u skromnoj crkvi, sjedila je skromna žena koja je mislila da je nitko ne vidi, nitko čak ni ne sluti kakvu borbu vodi u svom srcu.

Raspad našega načina razmišljanja nešto je sasvim prirodno i dobro, a neuspjeh brojnih životnih nastojanja potreban i normalan

Sjedila je nedaleko mene kao neuspješna slika čovjeka. Bila je bačena kao list papira s nedovršenim crtežom. Stvarno nitko ne zna što se događa u takvome srcu, osim Boga koji je nagnao mene da ponavljam nekoliko istih riječi i po nekoliko puta, samo zato da netko drugi, tko smatra da je imao potpuno promašen život, može izići iz crkve s nadom u srcu.

Isus često zapravo želi da shvatimo, kako je raspad našega sistema, načina razmišljanja, nešto sasvim prirodno i dobro, a neuspjeh brojnih životnih nastojanja potreban i normalan da otkrijemo upravo ono što je On sam za nas sagradio: građevinu vječnoga života!

Nešto nam se raspada i ruši, no, kada se prašina slegne da pokrije tužne ruine, odjednom počnemo primjećivati skicu nove i neuništive zgrade koja doseže nebo

Tko od nas ne zna prispodobu o dvjema kućama od kojih je jedna bila izgrađena na pijesku a druga na stijeni? Obje kuće zahvatilo je nevrijeme, vjetrovi i kiše. Kao da je jedna bila skrivena u drugoj a nevrijeme koje je razrušilo prvu od ovih kuća otkrilo je istovremeno drugu koja je stajala na stijeni. Upravo je tako u životu: nešto nam se raspada i ruši, no, kada se prašina slegne da pokrije tužne ruine, odjednom počnemo primjećivati skicu nove i neuništive zgrade koja doseže nebo (usp. Mt 7,21-27).

Iz knjige „Zašto Bog dopušta patnju” autora patera Augustyna Pelanowskog. Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Book.hr