Foto: Pixabay

Svaka se naša obitelj po mnogočemu razlikuje – po svojem podrijetlu i svojem duhovnom nasljeđu (kao što smo vidjeli), osobnom iskustvu (kao što smo vidjeli) te po svojim vrijednostima i prioritetima (kao što ćemo vidjeti). Možda smo slični, ali smo sasvim drukčiji.
Naprimjer, siguran sam da želite da vaša djeca budu zdrava, sretna i uspješna u onome u čemu se trude uspjeti. Poput svih nas. Siguran sam da želite da steknu dobru izobrazbu, da imaju sve mogućnosti za ostvarenje svojih potencijala i da postignu najviše što mogu sa svojim darovima i sposobnostima. Poput svih nas. Siguran sam da želite da imaju dobre prijatelje i razviju odnose s ljudima koji će im biti ohrabrenje i podrška, s ljudima koji će potaknuti najbolje u njima, a ne da ih vode u nevolje i zlo. Kao kršćani, jasno, želite da budu vjerni sljedbenici Božje riječi, koji će u svojem životu iskusiti Božju blizinu i slijediti svoj poziv u služenju Bogu i ljudima. Poput svih nas. Dijelimo dakle mnogo zajedničkih ciljeva i vrijednosti.

Sve dok smo zadovoljni tim općenitim nadanjima i očekivanjima, bez nekih posebno izraženih misli o tome što nas vodi kao obitelj, što nas nadahnjuje, što nas ujedinjuje, što ispunjava jedinstvenu Božju svrhu određenu za našu djecu i naš brak – prepušteni smo kaosu i zbrci

Ali evo što je na stvari. Sve dok smo zadovoljni tim općenitim nadanjima i očekivanjima, bez nekih posebno izraženih misli o tome što nas vodi kao obitelj, što nas nadahnjuje, što nas ujedinjuje, što ispunjava jedinstvenu Božju svrhu određenu za našu djecu i naš brak – prepušteni smo kaosu i zbrci. Naletima vanjskih utjecaja i ispunjavanju beskonačnih obveza i prenatrpana rasporeda. Taštu pokušaju da budemo svima sve. I stoga nismo zapravo svoji i ne izgrađujemo u svojoj djeci siguran osjećaj identiteta, doma i smjera.

Nadam se da vidite zašto naglašavam važnost posjedovanja vlastitih vrijednosti, posjedovanja vizije, da bi se ona onda mogla ostvariti kao misija za vašu obitelj – jer doseg onoga što taj proces može stvoriti u vama nadilazi samo duhovne datosti i ono što se događa pri obiteljskoj večernjoj molitvi. Govorim o životu. Govorim o roditeljima poput vas, koji zbilja žele dobro voditi svoju obitelj, koji žele donositi čvrste odluke u svezi s aktivnostima svoje djece i njihove budućnosti te svime što je s tim povezano. Želite biti sigurni da ih vodite mudro prema jasnu cilju, da tražite i odgovarati na stvari koje vas dovode zbližavanju kao obitelji, dok se čuvate stranputica i ometanja, koje vas mogu navesti da skrenete s puta ili u nepotreban zastoj.

…ako niste promislili koje su vaše vrijednosti i zapisali ih, onda uvijek samo nagađate. Oslanjate se na slutnju. Plovite po osjećaju

Možda sve vodite najbolje što možete i kako najbolje znate. Zapravo, siguran sam da je tako. Ali ako niste promislili koje su vaše vrijednosti i zapisali ih, onda uvijek samo nagađate. Oslanjate se na slutnju. Plovite po osjećaju. Tako ćete puno vjerojatnije propustiti koje skretanje, vjerojatno u najgorem mogućem trenutku, kad će svi očekivati od vas da znate kamo idete.

Pretpostavljam da ste to već iskusili, kao što sam ja. Pretpostavljam i da ste umorni od toga, kao što sam i ja bio. Umorni od vjerovanja da će vaši vlastiti refleksi i spontane prosudbe biti dovoljne da se dočekate na noge, umjesto da se date postojano voditi od nekoga tko zna što je najbolje za vašu obitelj – voditi s vizijom, voditi u misiju.
A sve počinje određivanjem vrijednosti.

Iz knjige „Vjeruju li vaša djeca?“ autora Terencea Chatmona. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.