Foto: Erik Mclean, Unsplash

(…)

Pozvani smo govoriti ljudima kojima nam se često ne da govoriti; ne okruživati se samo onima koji su „poput nas”, čije misli, ideje i djela možemo više ili manje kontrolirati. Pozvani smo ne dijeliti samo sa siromašnima nego i s bogatima, osrednjima, iritantnima, desničarima, ljevičarima jer nikada ne znamo tko su siromasi među njima. Nikada ne znamo čije srce krvari. Nikada ne znamo kome je potrebna topla riječ, srdačan osmijeh, ispružena ruka spremna pomoći.

Nikada ne znamo čije srce krvari.

Izgleda da je dio većeg plana ovo: bez obzira koliko smo tužni, ranjeni, neurotični ili potrebiti, možda smo upravo mi ono što druga osoba treba u određenom trenutku. Ne znamo načine na koje tješimo i spašavamo jedni druge, ne samo usprkos svojim ranama nego u nekim slučajevima upravo zbog njih. Nitko neće biti suosjećajniji prema jednom alkoholičaru nego netko koga vodi ljubav i tko sam treba suosjećanje.

Zato nikada ne smijemo osuđivati. Zato uvijek moramo tražiti dobro u drugome.

Iz knjige „Košulja od vatre“ autorâ Heather King. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Za Book.hr priredila A. P.