Foto: Shutterstock
Depresija, grižnja savjesti, ali i bavljenje okultnim praksama često su uzroci napasti na samoubojstvo. One se javljaju kad čovjek ne vidi smisao života. Uvjetovane su tjelesnim ili, još češće, duhovnim smetnjama.
Posebno je bitno osobi koja pomišlja na samoubojstvo reći da svoje misli na samoubojstvo prizna kao grijeh, da se pokaje, i neka moli na sljedeći način…
Obraćaj se takvim ljudima s ljubavlju i oprezom! Nemoj ih analizirati. Pomozi im da vide svjetlo. Ukaži im na ljubav Božju, na njegovo oproštenje. Stavi ih pod zaštitu Krvi Kristove. Pripovijedaj im usporedbe o izgubljenom sinu, o zalutaloj ovci. Tiho i uporno moli za te ljude i nad njima. Ne gledaj u bolest, nego u zdravlje. Moli opušteno, bez naprezanja. Budi poput cijevi kroz koju struji Božja snaga. Posebno je bitno osobi koja pomišlja na samoubojstvo reći da svoje misli na samoubojstvo prizna kao grijeh, da se pokaje, i neka moli na sljedeći način:
- „Bože, oprosti mi, mislim na samoubojstvo.“
- „Oprosti mi što se osjećam krivim.“
- „Oprosti što sam htio pobjeći od patnji.“
- „Oprosti mi strah od budućnosti.“
- „Hvala ti što smijem živjeti, hvala ti što me voliš!“
Ovo treba ponavljati više puta. Ako to osoba ne može, potrebno je da netko moli s njom.
Iz knjige „Liječiti duhovno-moralne rane“ autora Tomislava Ivančića. Izdavač: Teovizija; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
