Foto: Shutterstock
Kako bi doprle do što većeg broja vjernika, crkve širom svijeta trenutno koriste prijenos misnog slavlja uživo putem televizije i interneta. No, kako virtualna stvarnost postaje sve jeftinija i dostupnija, možemo li očekivati da će novu tehnologiju prihvatiti crkve, kako bi se još više približile vjernicima?
„Budite dio crkvene ceremonije putem virtualne stvarnosti“, pozivaju stranice lokalne crkvene zajednice Virtualne stvarnosti (Virtual Reality Church), koju je u Los Angelesu osnovao pastor D. J. Soto. Misija je ove neobične zajednice „propovijedati Božju riječ kroz virtualnu stvarnost i tehnologije slijedeće generacije“.
Pastor Soto, prekinuo je svoj posao crkvenog dužnosnika u lokalnoj zajednici kako bi osnovao tvrtku, s ciljem da omogući svim vjernicima prisustvovanje misnom slavlju bez obzira koliko su fizički udaljeni od same crkve. Iako je ideja korisna, izgleda da crkveni dužnosnici još nisu spremni za tako revolucionaran način prenošenja Božje riječi.
„Često sam se pitao, je li to najveća pogreška u mom životu?“, kaže Soto, „ali ne samo da nećemo prestati uvjeravati Crkvu, nego ćemo zatražiti podršku i izvan nje.“
Soto je stoga započeo kampanju za financiranje jer iskreno vjeruje da korištenjem tehnologije virtualne stvarnosti, može vjernike približiti Crkvi. Pogotovo mlade, te sve koji se iz nekoga razloga ne osjećaju ugodno pri ulasku u crkvu. Prema istraživanju sveučilišta Baylor iz 2017. godine, čak 45 posto Amerikanaca koristi internet kako bi pristupili religijskom sadržaju. No, neki crkveni dužnosnici ideju smatraju pozitivnom, ali joj ipak prilaze s nešto opreza.
R. Woodward, voditelj lokalne crkvene zajednice, kaže da „tehnologija koja se koristi oprezno i pametno može biti vrlo, vrlo korisna. Ali mislim da kršćani koji prisustvuju crkvenom slavlju, trebaju biti prisutni na jednom mjestu.“
S druge strane, crkveni dužnosnik Christopher Benek, ističe korisne aspekte nove tehnologije: „Glavna je vrijednost virtualne stvarnosti ta što omogućuje kršćanima da budu dio misnog slavlja, iako fizički ne mogu biti prisutni. To se prvenstveno odnosi na osobe koje su bolesne, nemaju prijevoz, ili su na odmoru.“
Profesor etike kršćanske teologije na sveučilištu Baylor, Roger E. Olsen, upozorava da u zajednici koja nema fizički prisutnog svećenika tijekom ceremonije, to bi mogao biti prvi znak gnosticizma.: „Zar Vas ne zabrinjava virtualna stvarnost koja zamjenjuje fizičku? Kako može svećenik voditi svoje ovce, ako nije među njima?“
Izvor: Christian Post
Priredio Krunoslav Fučkor; Book.hr
