Hagiografi smatraju svetoga Martina jednim od najvećih biskupa svih vremena. Njegova gesta prema siromahu koji se smrzavao pred vratima grada Amiensa, davši mu polovicu svoga plašta, ispunjala je maštu mnogih pa tako i slikara i umjetnika. Francuska ga štuje kao svoga prvotnoga zaštitnika, a u poljoprivrednim i vinogradarskim krajevima Francuske, Italije, pa i naših vinorodnih predjela »novo se vino pije na blagdan svetoga Martina«.
Otkinuo od sebe…
Djetinjstvo je proveo uz oca, vojničkog tribuna, u jednom vojnom garnizonu u Paviji. I njega su protiv njegove volje unovačili u carsku gardu i tako je na silu postao vojnikom. U to vrijeme valja datirati i zgodu iz njegova života kad se usred zime našao pred gradskim vratima grada Amiensa u Galiji, te je ondje susreo siromaha prosjaka, koji je od njega zatražio milostinju. Ne imajući kod sebe novca, a gledajući prosjaka kako se smrzava, odrezao je polovicu svoga vojničkoga plašta i dao mu da se zaogrne. Sljedeće je noći usnuo san vidjevši samoga Gospodina, zaogrnuta u polovicu plašta, koji mu je govorio: »Ovim me je plaštom zaogrnuo Martin.« Bio je to milosni čas njegova života. On se još više oduševio za kršćanske ideale, prema kojima je nastojao provoditi život.
„Vojnik na silu, biskup po dužnosti, a monah po izboru”
Završivši vojnu službu i oprostivši se zauvijek od nje, Martin je bio zaređen za svećenika. Kad je grad Turon ostao bez biskupa, pozvali su ga u taj grad da izliječi jednoga bolesnika. On je došao, ali mu tada priopćiše da je taj bolesnik obudovjela turonska biskupija bez svoga pastira, koja je potrebna njegove pomoći. I bio je izabran za biskupa Turona a posvećen je 370. godine. O njemu se govorilo »da je bio vojnik na silu, biskup po dužnosti, a monah po izboru«. Monaški mu je život najviše odgovarao, no Gospodin je želio da bude pastirom jedne biskupije.
27 godina biskupskoga života sv. Martina prošlo je u protivštinama i progonstvima svake vrste
Uvijek je bio bliz siromašnima, te uz one progonjene. Zbog toga su ga takozvani viši krugovi znali prezirati, izrugivati, smatrati ludim. Imao je protivnika i u redovima klera. I tako je 27 godina biskupskoga života sv. Martina prošlo u protivštinama i progonstvima svake vrste. Martin je davno prije znao svoj kraj. Rekao je braći da mu je blizu rastavljanje njegova tijela. Međutim, postojao je razlog da posjeti biskupiju Candes. Kler je te crkve, naime, bio u međusobnoj neslozi. Uspostavivši mir unutar klera, Martin je razmišljao da se vrati u samostan, no osjetivši da ga napuštaju tjelesne snage pozvao je braću i upozorio ih da mu se bliži kraj. Nastane tuga, svi se ražalostiše i u jedan glas jadikovahu: ‘Zašto nas, oče, ostavljaš? Kome nas, rastužene, prepuštaš? Napast će vuci grabežljivi tvoje stado; tko će nas, kad je pastir mrtav, braniti od njihovih ujeda? Istina, znamo da ti čezneš za Kristom, ali tvoja je nagrada spasenje, pa odgođeno neće biti umanjeno; radije se smiluj nama koje ostavljaš.’
Posljednji trenuci na zemlji
Ganut tim plačem, makar je sam uvijek srcem uranjao u milosrdnog Gospodina, priča se da je zaplakao. Obrativši se Bogu, Martin je onima koji su plakali govorio: ‘Gospodine, ako sam još nužan za tvoj narod, rad ne otklanjam; neka bude tvoja volja!’
O, neizrecivog li muža! Rad ga nije nadjačao niti ga je smrt svladala. Nije se spremnije priklonio nijednoj strani: niti se prestrašio smrti niti je otklonio živjeti! Očiju i ruku stalno usmjerenih u nebo, nesavladavi duh nije odmicao od molitve. Kada su ga prezbiteri, koji su tad k njemu došli, molili da promjenom boka olakša tijelu, rekao je: ‘Pustite, braćo, pustite da radije gledam nebo nego zemlju, kako bi se duh već otputio svojim putem kojim mu je ići Gospodinu.’ Dok je to govorio, vidio je kako blizu stoji đavao. Reče: ‘Zašto stojiš tu, krvava životinjo? Ništa nećeš, krvniče, na meni naći; prima me krilo Abrahama.’
S tom riječi duh predade nebu. Martin je, veseo, primljen u krilo Abrahama; Martin, siromašan i skroman, bogat ulazi u nebo.
Zazivaju ga protiv alkoholizma i siromaštva, a zaštitnik je Francuske, Gradišća, prosjaka, vojnika, krojača, hotelijera, gostioničara, vinara, vinogradara, jahača te mnogih naselja, biskupija, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva.
Litanije svetom Martinu
Bože Oče, koji si posinio svetog Martina u vjeri, Gospodine, smiluj se.
Bože Sine, koji si učinio Martinovo srce revno u svećeničkoj službi, Kriste, smiluj se.
Bože Duše Sveti, koji si nadahnuo sv. Martina za evangelizaciju, Gospodine, smiluj se.
Sv. Martine, blagoslovljen srcem punim ljubavi i milosrđa, moli za nas.
Sv. Martine, čije je srce razapeto zbog odbačenosti od ovoga svijeta, moli za nas.
Sv. Martine, čije je srce puno ljubavi za nebeske stvari, moli za nas.
Sv. Martine, koji si podijelio svoj plašt s prosjakom, moli za nas.
Sv. Martine, koji si poljubio, blagoslovio i ozdravio gubavca, moli za nas.
Sv. Martine, koji si se radovao mnogim poganima obraćenima u Kristu, moli za nas.
Sv. Martine, koji si razoružao Sotonu svojom poniznošću, moli za nas.
Sv. Martine, koji si ukinuo štovanje idola, moli za nas.
Sv. Martine, koji si poučavao mnoge svećenike i biskupe, moli za nas.
Sv. Martine, koji si činio mnoga čudesa, moli za nas.
Pomolimo se…
Bože, koji od obraćenikâ činiš uzore u vjeri, u svetom Martinu iz Toursa dao si Crkvi primjer sveca čije je srce puno ljubavi u službi Evanđelja, dovelo mnoge do Krista. Molimo Te, nadahni i danas ljude na evangelizaciju uz jednaku strast za Krista, tako da oni koji su izgubljeni ili koji traže, koji su slomljeni ili ranjeni, samodopadni ili lijeni, prigrle u obraćenom srcu evanđelje Isusa koji Jedini daje puninu života. To Te molimo po Kristu našem Gospodinu, koji je Radosna vijest danas i svaki dan, sada i uvijeke. Amen.
Priredio Danijel Katanović; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
