Franjevac, nazvan „Doctor subtilis” („profinjeni, oštroumni naučitelj”), sin bogatog farmera, školovao se kod franjevaca u škotskom gradu Dumfriesu, a za svećenika je zaređen 1291. godine u engleskom gradu Northamptonu. Glavni predstavnik franjevačke skolastičke škole, studirao je u Oxfordu i Parizu, predavao u Oxfordu i Cambridgeu od 1297. do 1301., od 1302. naučavao i doktorirao u Parizu. Jedan je od najvećih srednjovjekovnih mislilaca a tvrdio je da se crkveno učenje ne može svesti na znanstveni sustav i da se vjerske dogme ne mogu logički dokazati.
Vjerovanje nije čin uma, već odluka
Isticao je sveopću nazočnost Isusa Krista i dokazivao prednost ljubavi nad znanjem. Vjerovanje nije po njemu čin uma, već odluka, a teologija je samo praktično učenje. Kao nominalist smatrao je da objektivno postoje samo pojedinačne stvari, materija postoji i bez oblika i prethodi mu, a preko oblika dobiva stvarnost. U spoznajnoj teoriji polazio je od osjeta, vjerovao je da se tek intelektom dolazi do prave spoznaje, a u etici je bio relativist.
Prvi iskonski Božji čin jest ljubav
Po njemu prvi je iskonski Božji čin ljubav, Bog je u sebi bitno ljubav, a druga je bića stvorio ne nužno, već zato što je htio s njima podijeliti, u najvišem stupnju, svoju ljubav. Premda jedan od vodećih skolastičara, začetnik skolastičkog smjera i škole, navijestio je novovjekovnu kritičku misao.
Istina o bezgrešnom začeću
Glasovit je i po obrani i promicanju istine o bezgrešnom začeću. Tvrdio je kako je Marijino začeće slobodno od istočnoga grijeha, po milosti Kristovoj, kojom je ona unaprijed očuvana od grijeha, zbog budućeg Bogomajčinstva.
Izvor: Župa Jastrebarsko
Priredio Danijel Katanović; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
