Foto: Shutterstock
Što se zbiva s nama kada umremo?
Jedne večeri kći mi je poslala neobičan i neočekivan SMS. Bila je na biblijskom tečaju u svojoj crkvi u Minnesoti i voditelj je te večeri postavio pitanje što se zbiva s nama kada umremo i pokušao odgovoriti na njega.
Zanimljivo je da smo upravo o tome nedavno razgovarali za jednoga od naših nedjeljnih telefonskih obiteljskih razgovora. I dok je moja kći slušala voditeljeva objašnjenja i pretpostavke, postalo joj je jasno da mnogo toga nije biblijski točno. Nije upamtila konkretan redak koji o tome govori, pa je listala Bibliju na krilu i tražila ga. Ali budući da ga nikako nije mogla pronaći, niti ga se sjetiti, poslala mi je poruku.
„Tata, ovaj čovjek tvrdi da naša tijela usnu kad umremo, da ne idemo odmah u nebo. Je li to istina?“
„Tata”, bila je njezina poruka, „ovaj čovjek tvrdi da naša tijela usnu kad umremo, da ne idemo odmah u nebo. Je li to istina?“
Da pojasnim: Ne znam koliko bih dugo izdržao u ozbiljnoj teološkoj debati i mogao utjecati na čije razmišljanje ili uvjerenje. Uglavnom sam samouvjeren – uvjeren u Duhu Svetome – u onome što sam naučio s propovjedaonice i na različitim biblijskim tečajevima i od njihovih voditelja. Ali odmah sam pomislio na jedan redak – vjerojatno na isti na koji i vi sada mislite – u kojem Pavao govori o iseljenju iz tijela i nastanjenju kod Gospodina. Uzeo sam Bibliju i pronašao taj redak i poslao kćeri poruku: „Pogledaj 2 Kor 5, 8.“
Kada „zemaljski šator“ bude razoren, zadobit ćemo „nebesko obitavalište“ (apostol Pavao)
Dok sam čekao njezin odgovor, prošao sam prvi dio tog poglavlja, gdje Pavao veli da kada „zemaljski šator“ bude razoren, zadobit ćemo „nebesko obitavalište“ te kako „stenjemo opterećeni“ i da ćemo biti „zaodjenuti svojim nebeskim obitavalištem“ (2 Kor 1 – 4). Tražio sam i sličan tekst i u ostalim biblijskim knjigama i našao Filipljanima 1, 23, kad Pavao piše iz zatvora i nije siguran hoće li ostati na životu, govoreći: „želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje“. Našao sam i Ivana 12, 26, gdje Isus nagoviješta svoju skoru smrt, hrabreći sljedbenike da ustraju riječima da čak i ako zbog svoje vjere izgube život, imaju pouzdanu nadu, „jer gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga“.
Tako sam joj slao redak za retkom. „Pitaj ga ovo“, rekao sam joj. „Pitaj ga kako objašnjava ovaj redak.“ „Evo još jednoga.“ „Pitaj ga ovo.“
Nisam bio ondje, doduše. Bio sam kod kuće u Georgii. Ali poznajući svoju kćer, mogao sam si zamisliti kako postavlja sva ta pitanja. Gotovo sam ju mogao čuti kako pita: „Oprostite, moj tata mi šalje poruke i tvrdi da…“
U najmanju ruku, potresli smo voditelja tečaja.
„Mi samo zajedno proučavamo Bibliju kao obitelj. I sjetila sam se da smo nedavno govorili upravo o tome”
Ali to nije ono zašto vam sve to govorim, niti sam se zbog toga uključio u to. Najviše mi se sviđa onaj dio koji je tek uslijedio, kad je nekoliko ljudi prišlo mojoj kćeri i upitalo ju: „To je bilo nevjerojatno. Je li tvoj tata pastor?“
„Nije.“ Smijala se je. „Mi samo zajedno proučavamo Bibliju kao obitelj. I sjetila sam se da smo nedavno govorili upravo o tome.“ Mogućnost da ona može potaknuti ostale kako je Bog potaknuo nas utemeljena je u Božjoj riječi – nadam se da je nekoliko ljudi izišlo iz crkve te večeri misleći: „I ja bih to htio sa svojom djecom.“
„I ja bih to htio sa svojom djecom”
To je tek predokus obiteljske ostavštine.
Moja najdraža priča o toj večeri jest ona o ženi koja joj je prišla i rekla: „Hoću vam zahvaliti što ste podijelili s nama večeras svoja razmišljanja. Moj je djed preminuo prije nekoliko tjedana i ja sam, kao kršćanka, vjerovala da je on već u nebu. To mi je bila velika utjeha. Ali ono što sam noćas čula, da samo spava ili je u limbu ili ne znam gdje – da ipak nije u nebu – veoma me je zbunilo: „Pa gdje je onda?“ Tako da sam zahvalna vama i vašemu ocu što ste mi pomogli doznati što Biblija kaže o tome. (…)
Bog po mojoj djeci i iskustvima koja proizlaze iz njegova davno zacrtana plana za njihov duhovni rast radi svoj posao. Po nama. Po njima. (…)
Ulomak iz knjige „Vjeruju li vaša djeca?” autora Terencea Chatmona. Do nedjelje, 11. veljače, knjigu možete nabaviti po sniženoj cijeni od 63 kune (redovna cijena iznosi 90 kuna). Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Posebna pogodnost za sve naše kupce: poštarina za narudžbu u vrijednosti do 200 kn iznosi svega 10 kn dok je za narudžbu iznad 200 kn besplatna!
O knjizi „Vjeruju li vaša djeca?”
Knjiga je ponajprije namijenjena očevima obitelji, no ponekad je potrebno da neki drugi član malo pogurne, ohrabri „glavu obitelji”…
Svatko od nas roditelja itekako bi htio da njegova djeca ozbiljno shvate vjeru te izrastu u dobre vjernike i dobre ljude…
I svatko od nas zna da bi o vjeri trebalo razgovarati unutar obitelji.
No kako to učiniti?
Ova knjiga donosi dugogodišnje iskustvo prezbiterijanske obitelji koje slijede stotine tisuća obitelji svih kršćanskih denominacija širom svijeta! Svakako ju se isplati pročitati jer ako usvojimo i samo mali njezin dio, to će zasigurno bitno utjecati na daljnji život naše djece, pogotovo na njihovu vječnost!
Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?
Ako naručujete iz Hrvatske, kliknite na gumb „Kupi knjigu”.
Ako naručujete iz inozemstva, kliknite na gumb „Kupi knjigu iz inozemstva”.
Ako želite pročitati više o samoj knjizi, ili ste je već pročitali pa je želite ocijeniti, molimo Vas da kliknite na gumb „Recenzija”. (Molimo Vas da ocjenjujete samo ako ste knjigu doista pročitali!)
Priredila Martina Vidaković; Book.hr
