Papa: Bog postaje prorok samo onome tko dopusti Bogu da ga iznenadi Danas nam tako trebaju proroštva, ona prava: ne priče kojima nam se obećava nemoguće, već svjedočanstva da je Evanđelje moguće.

Foto: Shutterstock

Jedinstvo i proroštvo

Prigodom blagdana dvojice Apostola ovoga grada, htio bih s vama razmijeniti dvije ključne riječi: jedinstvo i proroštvo.

Jedinstvo. Zajedno slavimo dvije vrlo različite ličnosti: Petar je bio ribar koji je dane provodio uz vesla i mreže, Pavao je obrazovani farizej koji je naučavao po sinagogama. Kada su krenuli u misije, Petar se obraćao Židovima, a Pavao poganima. Kada su im se putevi sreli, vrlo su žustro raspravljali, o čemu Pavao, bez ustručavanja, piše u jednoj poslanici (Gal 2,11). Dakle, bile su to dvije potpuno različite osobe, koje su se osjećale poput braće u jednoj složnoj obitelji, gdje se često raspravlja ali uvijek i voli. No, ta obiteljska povezanost nije dolazila zahvaljujući prirodnim sklonostima, već od Gospodina. On nam nije zapovijedio da se trebamo svidjeti jedni drugima, već da se ljubimo. On je taj koji nas ujedinjuje ali ne uniformira.

Jedinstvo je princip kojeg pokreće molitva, jer molitva omogućuje Duhu Svetom da nas zahvati, da nas otvori nadi, da umanji udaljenosti, da nas drži zajedno u neprilikama

Današnje prvo čitanje nas dovodi do izvora ovoga jedinstva. Govori da je Crkva, kod samog nastanka, prolazila kroz teške trenutke: Herod ju progoni žestoko, Apostol Jakov je ubijen. Sada je i Petar priveden. Čini se kao da je zajednica obezglavljena, svatko strepi za vlastiti život. Međutim, u ovome žalosnom trenutku, nitko ne bježi, nitko ne misli spašavati vlastiti život, nitko ne napušta drugoga, već svi zajedno mole. Po molitvi crpe hrabrost, po molitvi dolazi do jedinstva koje je jače od ikoje prijetnje. U tekstu stoji „dok je Petar bio u tamnici, Crkva je neprestano molila Boga za njega“ (Dj 12,5). Jedinstvo je princip koji pokreće molitva, jer molitva omogućuje Duhu Svetom da nas zahvati, da nas otvori nadi, da umanji udaljenosti, da nas drži zajedno u neprilikama.

Žalopojke ne mijenjaju stvari

Primjećujemo i jednu drugu stvar: u tim dramatičnim trenutcima nitko se ne žali na zlo, na progone, na Heroda. To je uzaludno, pa i dosađujuće da kršćani troše vrijeme žaleći se na svijet, na društvo, na ono što ne valja. Žalopojke ne mijenjaju stvari. Ondašnji kršćani nisu okrivljavali, već su molili. U toj zajednici nitko nije govorio: „Da je Petar bio pažljiviji, sada ne bismo bili u ovoj situaciji“. Ne, nisu ga ogovarali, već su molili za njega. Nisu govorili iza leđa, već Bogu. Tako se i mi danas možemo pitati: „Čuvamo li molitvom svoje jedinstvo? Molimo li jedni za druge?“ Što bi se dogodilo kada bismo više molili, a manje mrmljali? Ono što se dogodilo Petru u tamnici: kao i onda, mnoga bi se vrata otvorila, mnogi okovi koji paraliziraju, spali bi. Molimo da primimo milost po kojoj ćemo znati moliti jedni za druge. Sv. Pavao je poticao kršćane da mole za sve, a prije svega za one koji njima upravljaju (usp. 1Tim 2,1-3). To je zadatak koji nam Gospodin povjerava. Činimo li mi to? Ili samo pričamo i ništa više? Bog očekuje da se u molitvi sjetimo i onih koji ne dijele naše mišljenje, onih koji su nam zalupili vrata u lice, onih kojima nam je teško oprostiti. Samo molitva rastaljuje lance, samo molitva utire put jedinstvu. (…)

Nakon ovih provokacija, ovih prevrtanja u životu, slijede proroštva…

Druga je riječ: proroštvo. Naše je Apostole Isus izazvao. Petar je čuo pitanje: „A vi – za koga me držite?“ (Mt 16,15) .U tom je trenutku shvatio da Gospodina ne zanimaju mišljenja općenito, već osobni izbor da ga slijede. I Pavlov se život promijenio nakon Isusova izazova: „Savle, Savle, zašto me progoniš?“ (Dj 9,4). Isus ga je iznutra uzdrmao: više od pada na zemlju, srušila se njegova umišljenost kao pobožnog i čestitog čovjeka. Tako je ponosni Savao postao Pavao , što znači „maleni“. Nakon ovih provokacija, ovih prevrtanja u životu, slijede proroštva: „Ti si Petar stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju“ (Mt 16,18)  a Pavlu: „On je moje izabrano sredstvo da donese moje ime i pred sve narode“ (Dj 9,15). Dakle, proroštvo dolazi kada dopustimo Bogu da nas izazove, a ne kada nam održava vlastiti mir i kada je sve pod kontrolom. Kada Evanđelje isprevrće sigurnosti, slijedi proroštvo. Bog postaje prorok samo onome tko dopusti Bogu da ga iznenadi. I tako Petar i Pavao, postaju proroci koji vide malo dalje: Petar je prvi koji Isusa proglašava „Kristom i Sinom Boga živoga“ (Mt 16,16); Pavao najavljuje kraj vlastitog života: „Već mi je pripravljen vijenac pravednosti koji će mi u onaj dan dati Gospodin“ (2Tim 4,8).

Ne trebaju nam čudesni događaji, već životi u kojima se odražava čudo Božje ljubavi. Ne moć, već…

Danas nam tako trebaju proroštva, ona prava: ne priče kojima nam se obećava nemoguće, već svjedočanstva da je Evanđelje moguće. Ne trebaju nam čudesni događaji, već životi u kojima se odražava čudo Božje ljubavi. Ne moć, već dosljednost. Ne riječi, već molitva. Ne proglasi, već služenje. Ne teorija, već svjedočenje. Ne trebamo biti bogati, već ljubiti siromahe; ne trebamo grabiti za sebe, već se trošiti za druge; ne treba nam odobravanje svijeta, već radost zbog svijeta koji će doći; ne trebamo učinkovite pastoralne planove, već pastire koji nude svoj život: iz ljubavi prema Bogu. Tako su Petar i Pavao naviještali Isusa, u zanosu. Petar, prije razapeća na križ nije mislio na sebe, već na svoga Gospodina i smatrajući se nedostojnim njegove smrti, traži da ga razapnu s glavom prema zemlji. Pavao, prije svog glavosijeka, misli na to kako će položiti život i piše da želi biti prikazan u Božju čast (2Tim 4,6). To je proroštvo, koje mijenja svijet.

Draga braćo i sestre, Isus je prorokovao Petru: „Ti si Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju.“ I za nas ima slično proroštvo u posljednjoj knjizi Biblije, gdje Isus obećava svojim vjernim svjedocima bijeli kamen na kojem piše „novo ime“ (Otk 2,17). Kao što je Gospodin pretvorio Šimuna u Petra, tako zove svakoga od nas da od nas učini žive stijene s kojima će izgrađivati Crkvu i obnavljati čovječanstvo. Uvijek ima onih koji uništavaju jedinstvo i gase proroštvo, no, Gospodin vjeruje u nas i pita tebe: „Želiš li biti graditelj jedinstva? Želiš li biti prorok mojeg neba na zemlji?“ Dopustimo Isusu da nas izazove i imajmo hrabrosti reći mu: „Da, ja to želim“.

Propovijed pape Franje uz svetkovinu apostolskih prvaka svetih Petra i Pavla

Izvor: Komunikacije Laudato