Foto: Shutterstock

Razlika mene prije Škole molitve i sada dok idem na Školu, ogromna je. Jedan primjer je taj što sam psovala. I to puno. Sada u mom rječniku ne postoji nikakav oblik psovke.

Bila sam živčana, nervozna i ponašala se kao kakav siledžija. Bog mi je kroz Školu molitve omekšao srce. Unio u mene radost i toplinu. Mijenja me i čini boljom osobom. Moj cilj otkako idem u Školu molitve, jest biti sveta. Nekada sam svetost smatrala nečim smiješnim za sebe, i ludim, ali sada je to nešto za čime težim. Lijepo je biti svet. Na to sam pozvana.

Bog je ljubav. Otac nebeski je dobri Otac, a ne Otac koji kažnjava. Upravo to sam iskusila, osjetila, doživjela na Školi molitve.

Tada Bog progovara kroz svaku osobu (koja je dopustila Duhu Svetomu da mu progovori i koja mu je otvorena)

Škola molitve mjesto je gdje mi Bog, kroz svoju Riječ i svoju djecu, progovara na poseban način. Na Školi prije svega započinjemo znakom križa i posvješćujemo si u čije ime započinjemo susret i čiji smo. Nakon toga čitamo (netko naglas) ulomak iz Biblije. Čitamo ga dvaput. Za vrijeme čitanja Riječi Božje, promatramo. Tada svakome ostane utisnuta neka riječ, rečenica ili slika. Zatim ostajemo desetak minuta u tišini i dopuštamo Duhu Svetome da nam progovori i da nam protumači tu riječ, sliku ili rečenicu kroz koju nam Bog nešto govori. Nakon tih desetak minuta, još nekoliko minuta stvaramo unutarnju molitvu, na temelju pročitanoga teksta. Potom, svi izgovaramo svoje molitve. Nakon toga iznosimo svoja razmišljanja i svatko dijeli svoju rhemu – Božju riječ upućenu svakome od nas. Tada Bog progovara kroz svaku osobu (koja je dopustila Duhu Svetomu da mu progovori i koja mu je otvorena).

Bog me uvijek fascinira. Ista Riječ, a svakom šalje drugačiju poruku.

Riječ Božju, koja se čita na svetoj misi, gotovo da nisam ni slušala. Na Školi molitve naučila sam slušati. Prije svega slušati Riječ Božju. A naučila sam slušati i svoje bližnje

Na Školu molitve krenula sam u kolovozu 2018. godine. Do tada sam bila tradicionalna vjernica. Redovito sam išla na svetu misu, ali nisam razumjela što ona jest. Riječ Božju, koja se čita na svetoj misi, gotovo da nisam ni slušala. Nisam obraćala pažnju ni na ostale riječi koje svećenik izgovara za vrijeme svete mise.

Na Školi molitve naučila sam slušati. Prije svega slušati Riječ Božju, s kojom prije nisam ulazila u doticaj. A naučila sam slušati i svoje bližnje. Škola me odgaja i ondje rastem kao čovjek.

Prije mi je Biblija, nažalost, bila nepoznata. Sve što sam o njoj znala jest da je sveta knjiga kršćana. Za mene je Biblija sada najljepša knjiga. Između njezinih korica Biblije, na njezinim stranicama nalazi se živa i djelotvorna Riječ Božja, koja zaista govori. Bog se preko te svoje riječi objavljuje. Ta Riječ mijenja moje srce. Ta Riječ me tješi, opominje, daje odgovore na moja pitanja i vodi me kroz ovozemaljski život do života vječnoga.

Škola molitve pružila mi je ono najbolje, najsavršenije i najpotrebnije…

Škola molitve pružila mi je ono najbolje, najsavršenije i najpotrebnije – živog, svemogućeg, Trojedinog Boga. Boga koji mi je postao najbolji Prijatelj. Uz to, Škola mi pruža prijateljstva, savjete, molitvu kada mi je potrebna. Sve ono što mi je potrebno za izgradnju same sebe.

Kada sam u nedoumici, kada mi treba savjet, uputa, kritika, tu je i voditelj Škole molitve, koji je uvijek na raspolaganju, otvorena srca.

Riječ koju sam na Školi naučila slušati, koju mi tumači Duh Sveti, bez kojeg nije moguće ništa razumjeti, postala je sastavni dio moga života i neizbježan dio moje svakodnevice. Ta Riječ me hrani i bez Nje sam gladna, napaja me i bez Nje sam žedna, odmara me i bez Nje sam umorna, oživljuje me i bez Nje sam suha. Riječ ima moć, silu, Riječ Božja je čudo. Čudo koje prihvaćam i po kojem me Bog oblikuje po svojoj mjeri.

Škola me uvijek iznova potiče da se otvaram Duhu Svetomu, svemu što On daje i na sve na što me potiče

Škola mi definitivno pomaže u mome duhovnom rastu. Na Školu molitve uvijek dolazim rado. Ona obogaćuje moje srce blagom odozgor.

Na Školi primam puno blagoslova s nebesa.

Kroz Školu mi je Bog umnožio vjeru. Ondje sam prvi put osjetila Božju ljubav, silu Duha Svetoga, živoga Boga… Na Školi postupno otkrivam i dolazim do spoznaje da sam dijete Božje i da želim biti potpuno predana Njemu. Škola me naučila da budem slobodna, bez zarobljenosti od nepraštanja, bez navezanosti na materijalnost i ovozemaljsku prolaznost… Osim toga, ona me potiče da činim sva ona znamenja, u Ime Isusa Krista, koja je Isus rekao da će pratiti one koji uzvjeruju (Mk 16,17-18). Poziva me da se ne bojim, da koračam, da svjedočim, da pronosim Radosnu vijest, da činim sve ono što je Bogu milo. Također, Škola molitve ukazala mi je na važnost otvorenosti. Bitno je biti otvoren Bogu. Jer tada Bog izlijeva more svoga milosrđa i ljubavi, oblači nas u čiste haljine i ispunja nas svojim darovima.

Škola me uvijek iznova potiče da se otvaram Duhu Svetomu, svemu što On daje i na sve na što me potiče. Bog je kroz tu čudesnu Školu molitve učinio razna čudesa u mom srcu i životu.

Puno je lakše sve činiti s Bogom, s Njime živjeti i biti s Njime u zajedništvu. Dok nisam krenula u Školu, nisam to znala, ali otkada idem, toga sam svjesna.

Bog me je kroz Školu molitve vadio iz blata grijeha i iz svjetovnog života u kojem sam bila bez Njega. Upravo zbog Škole molitve na koju ustrajno dolazim, Bog je promijenio moje vidike, moje poglede na svijet i ljude. Naučila sam ne osuđivati ljude i ne stvarati unaprijed predrasude. Bog je u Školi molitve obasjao svojim svjetlom tmine moga srca i na Školi sam naučila ne skrivati pred Bogom svoj grijeh nego ga u Istini priznati, nazvati pravim imenom i pokajati se za njega. Sve ono što sam prije Škole molitve osjećala, nije bila radost i sreća, jer nemoguće je biti istinski radostan bez Boga. Škola molitve mi je to pružila i pokazala. Zato zbog Škole molitve, u kojoj mi je dan Bog, ja ne tragam više za ovozemaljskim i svjetovnim zadovoljstvima, koje su same ispraznosti. Jer sada kad imam Boga, imam sve. Sve ono prije Škole molitve bilo je iscrpljujuće i ispražnjujuće, a otkad pohađam Školu, to prazno mjesto zamijenio je Bog. Jer sada i ono što mi bude teško činiti, prikažem Bogu iz ljubavi. A kada je nešto rečeno ili učinjeno iz ljubavi, tek tada dobiva pravi smisao. Puno je lakše sve činiti s Bogom, s Njime živjeti i biti s Njime u zajedništvu. Dok nisam krenula u Školu, nisam to znala, ali otkada idem, toga sam svjesna.

Za Book.hr priredila I. A., M. V., po svjedočanstvu Ane Mišković, polaznice Škole molitve.