Svetac dana

14. RUJNA

Uzvišenje svetog Križa

Uzvišenje svetoga Križa

Za sve kršćane Kristov je križ simbol spasenja. Križ je do Isusova raspeća bio smrtna kazna za političke buntovnike i najteže zločince. Od tada je znak pobjede nad grijehom i smrću, znak uzvišenja Krista i nade njegovih sljedbenika. Tko s vjerom i nadom prihvaća zagonetku križa, može se nadati duhovnom preporodu i uzvišenju u trajnu sreću s Bogom. Hrvatski narod vjekovima se borio za „krst časni”, za križ kao simbol našeg spasenja i kršćanstva uopće. Naša povijest već od svojih početaka stoji u znaku svetoga Križa, koji je bio i ostao njezina najveća čast i slava.


Povijesna je pozadina ovoga blagdana osvajanje relikvije svetoga Križa iz ruku nevjernika. Prema jednoj predaji sveti je Križ pronašla na Kalvariji carica Jelena. Ta, za kršćane najsvetija relikvija, u jednom je ratu istočnorimskoga cara s Perzijancima pala u njihove ruke. Car Heraklije (610.-641.) na čudesan je način pobijedio perzijskoga kralja, a kao prvu pogodbu za mir postavio je zahtjev da kršćanima bude vraćen sveti Isusov križ. Uvjet je bio ispunjen i sam je car na svojim ramenima prenio dragocjenu relikviju u Jeruzalem. Pritom se zbilo čudo. Cara je na putu prema Kalvariji zaustavila viša sila. Nije nikako mogao proći kroz vrata koja su vodila na Golgotu. Na savjet jeruzalemskoga biskupa Zaharije odložio je sjajno carsko odijelo i onda ponizno u pokorničkoj odjeći prenio sveto breme na mjesto gdje je ono poslužilo kao sredstvo našega spasenja, kao oltar na kojem je bila prinesena Spasiteljeva krvna žrtva.

Hrvati i Križ

Konstantin Porfirogenet u 32. poglavlju svoga djela De administrando imperio govori da je car Heraklije pozvao Hrvate iz Velike ili Bijele Hrvatske, sa središtem oko Krakova, u ove naše današnje krajeve, da mu zaštite zapadne granice protiv Avara. Bilo je to upravo u vrijeme kad je on na Istoku vodio rat za oslobođenje svetoga Križa. Hrvati su tada bili još pogani, ali su se već kao takvi neizravno borili „za krst časni”, osiguravajući caru, borcu za Križ, zapadne granice njegova carstva. Našem je narodu dao zadatak da se bori „za krst časni”, za križ kao simbol našega spasenja i kršćanstva uopće. I zato naša narodna povijest već od svojih početaka stoji u znaku svetoga Križa.

Na nama je danas da tome svetome znaku kao narod ostanemo vjerni i ubuduće. Za svetkovanje današnjega blagdana osim pojedinih povijesnih motiva ima i drugih. Najdublji je od njih proslava križa, znaka spasenja. Sveci su o križu mnogo razmišljali, od križa mnogo učili, križ im je bio svjetlo i snaga u životu, nada u času smrti. Zato su i umirali stišćući u rukama časni znak svetoga križa. S tim su se znakom htjeli predstaviti na Božjem sudištu. Križ neka ima časno mjesto i u našem životu! Ne dao Bog da se ikada zastidimo toga znaka našega spasenja!

Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko

Priredio Danijel Katanović; Book.hr

Komentirajte
Na vrh