Sveti Nikola se rodio god. 1245. u Castel Sant’ Angelu (danas Sant’ Angelo in Pontano). Njegovi roditelji, koji dugo nisu imali djece, isprosili su ga od Boga po zagovoru sv. Nikole biskupa pa su mu zato dali i njegovo ime. Za svećenika je zaređen u Cingoliju, 1269. godine.

Posjedovao je bezazlenu narav, bio je jednostavan, znao je bez raspravljanja slušati i mlađe od sebe. Veoma je brižno pazio na svoje oči. Posjedovao je takvu krepost čednosti očiju koju bismo mi danas nazvali gotovo pretjeranom. Svetac se pak bojao da se preko neopreznosti u pogledima u njegovo srce ne bi ušuljao neprijatelj ljudske naravi i oteo mu njegovo duhovno blago. Samo tako možemo pravo shvatiti njegovo ljubomorno čuvanje očiju od svega onoga što se smatralo ne samo opasnim već i nepotrebnim.

Zašto se je toliko odricao?

Svetac je bio i veliki poštovatelj i obdržavatelj siromaštva. Njegove su životne potrebe bile svedene na najmanju mjeru. Odjeća mu je bila siromašna, ležaj više nego skroman – slamnjača i ništa drugo. Za pokoru se oštro bičevao, osobito petkom. Nikad nije jeo meso, jaja, mliječne proizvode ni voće. Krajnji isposnik. Hranio se povrćem, i to nezačinjenim. Postio je o kruhu i vodi ponedjeljkom, srijedom, petkom i subotom, a u korizmi u sve dane osim nedjelje.

S druge strane, on, tako strog sa samim sobom, gotovo nemilosrdan asket, prema drugima je bio sama dobrota. Prema subraći, prijateljima, pokornicima pokazivao je neobičnu uljudnost, punu neke nadzemaljske vedrine. Njegovu su dobrohotnost naročito osjećali siromasi, patnici, gosti. U tome je bio divan i nenadmašiv. Znao je u sebi spojiti ono što bi nam na prvi pogled izgledalo nespojivo: najveću strogost života s najvećom ljudskošću i dobrotom prema drugima. Šest mjeseci prije smrti na osobit je način doživljavao Božju blizinu. Kao da je već na ovoj zemlji imao predosjećaj one slave koja će se objaviti u nebu.

Važnost osobne molitve

Zato je često ponavljao Pavlove riječi: „Imam želju umrijeti i biti s Kristom” (Fil 1,23). Spomenuli smo da je sv. Nikola iz Tolentina sve svoje slobodno vrijeme koristio za molitvu. Bio je velik molitelj. Mi smo u današnjoj užurbanosti uvijek u opasnosti da „nemamo vremena za molitvu”, što je za naš duhovni rast veoma štetno.

Svetim ga je, na osnovi više od 300 dokazanih čudesa, 1446. proglasio papa Eugen IV.

Izvor: Župa svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko

Priredio Danijel Katanović; Book.hr