Gledajući pastire kako su ustrašeni i boje se vukova, ovce se raspršuju

Dobrota, domoljublje, poštenje i odanost ne gube svoju bitku boreći se, već povlačeći se. Oni koji su pozvani biti branitelji onoga što je ispravno, nisu pali u bitci – oni bježe.

Hrabrost je uvijek u prošlosti bila atribut onih koji vjeruju, a danas su moralni vođe izgubili hrabrost. Boje se govoriti o pravoj istini svojim postrojbama, bojeći se da bi ona mogla potaknuti pobunu ili biti neprihvaćena. Posljedica toga je da „svaki čovjek čini ono što je pravo u njegovim očima“. Zapravo, vojnici žude za jakim vođama, koji će ih izazvati i govoriti jasno i glasno. Međutim, gledajući pastire kako su ustrašeni i boje se vukova, ovce se raspršuju.

Zašto su narodni vođe, u obrazovanju, u religiji, boje govoriti s hrabrošću? Djelomično zato što ni sami ne prakticiraju ono što traže od drugih, djelomično zato što se boje da će postati nepopularni ili zbog toga što se protive duhu vremena, a dijelom zato što se ne oslanjaju na božansku snagu da im pomogne u obrani onoga što je ispravno i pravedno.

Kad su Petar i Ivan uhićeni i izvedeni pred sudce zbog propovijedanja kršćanstva, njihovi su sudci prije svega bili pogođeni njihovom „smjelošću“, a zatim zbog činjenice što su bili neuki. Njihova snažna uvjerenja nisu proizišla iz akademskih stupnjeva, već iz njihova ispunjenja Božjim Duhom.

Kad je Davidov zapovjednik Joab „vidio da se vodi bitka protiv njega sprijeda i straga“, on i njegov brat Abišaj obećali su si uzajamnu podršku, jedan drugoga moralno ohrabrili i konačnu odluku prepustili u Božje ruke. „Ako Aramejci budu jači od mene, onda ti meni priskoči u pomoć; ako Amonci budu jači od tebe, ja ću tebi pohrliti u pomoć. Budi hrabar i junački se držimo radi naroda i radi gradova svoga Boga; a Jahve neka učini što je dobro u njegovim očima.“

Želja za hrabrosti jest želja za vjerom

Na području religije tajna hrabrosti glasi: „Zla se ja ne bojim, jer ti si sa mnom.“ Odgovornosti više nisu teret ako shvatite da Božansko djeluje u nama. Želja za hrabrosti jest želja za vjerom. Ako se biskup, primjerice, boji reći svećeniku da se ne pojavljuje u svetištu u nepristojnoj odjeći i kožnoj jakni, to je zato što je manje zabrinut zbog Božje slave nego što je u strahu opomenuti hipija.

Sve životne strahove razgoni velika ljubavi i ljubav je jedina stvar koja se uspješno može nositi s njima. Naprotiv, strah od zla pokazatelj je nevjere. Svi strahovi i tjeskobe imaju svoje korijene u praktičnoj nevjeri.

Tragedija u gubitku hrabrosti i odvažnosti kod vođa jest latentna hrabrost u mladima i njihova spremnost da slijede one koji imaju visok ideal. Tzv. generacijski jaz ne postoji; radi se o duhovnom jazu – udaljenost između vođa, koji ne izgaraju od ideala, i njihovih sljedbenika, koji su neupaljene baklje koje čekaju plamen. Mladi su veoma brzo iz svojih redova izbacili lažnjake, jer žele biti nadahnuti onima koji se ne boje se biti nepopularni kad je istina u pitanju.

Voljeti Boga više od svega

Naš demokratski sustav ponekada stvara slabost a ne snagu. Kandidat na izborima drži svoj prst na pulsu biračkog tijela; on otkriva anketom što ono želi, a zatim im to obećava dati, uglavnom na račun javne riznice. Njegova kampanja usmjerena je na želje naroda, ali nikada na njihove potrebe. Rezultat je da se biračkomu tijelu rijetko pruža mogućnost glasati za pravog  vođu. Važno je podsjetiti da je većina Izraelaca glasala protiv ulaska u obećanu zemlju. Samo su Kaleb i Jošua to podržali. Mase bi ih ubile da ih Mojsije nije posvetio.

I u religiji i u politici, vodstvo će ponovo zadobiti svoju ulogu kad se ljudi neće bojati steći neprijatelje jer vole Boga iznad svega.

Lewiston Daily Sun, 14. srpnja 1973. godine.

Izvor:  The Catholic Gentleman

Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr)